Protetičar ili ortotičar je zdravstveni radnik koji pomaže pacijentima koji imaju invaliditet koji rezultira djelomičnim ili potpunim odsutnošću uda ili teškim oštećenjem koje zahtijeva protetski ili ortotski uređaj. Te poteškoće mogu nastati zbog ozljede, ili je pacijent možda patio od onesposobljavajuće bolesti ili urođene mane. Proteza je umjetna naprava koja zamjenjuje ud koji nedostaje, vraćajući mobilnost pacijentu izgubljenom zbog oštećenja. Ortotika je naprava, kao što je naramenica, koja podupire i jača oštećeni ud.
Protetičar se prvo sastaje s pacijentima kako bi procijenio njihove individualne potrebe. Provjerit će razvoj mišića svakog pacijenta, raspon pokreta, stabilnost zgloba te cjelokupno stanje kože i zdravlje područja na kojem će se pričvrstiti protetski uređaj. To pomaže u određivanju najboljeg dizajna i materijala za izradu prilagođenog uređaja za svakog pojedinog pacijenta. Dizajn po narudžbi neophodan je kako bi se osigurala najveća udobnost, snaga i podrška za svaki pojedinačni slučaj.
Protetičari moraju uzeti vrlo točna, vrlo detaljna mjerenja i otiske. Izrađuju predloške svojih dizajna, a zatim nastavljaju s postavljanjem i mjerenjem pacijenta kako uređaj dobiva oblik. Protetičar izrađuje i sastavlja svaku protezu, a zatim radi s pacijentom kako bi izvršio potrebne prilagodbe. Kada je uređaj dovršen, protetičar će koristiti udlage ili bilo koje potrebne kompresijske uređaje za pripremu područja pričvršćivanja. Protetičar mora dati detaljne upute o rukovanju protezom, zatim pacijent i protetičar zajedno rade na izradi plana skrbi.
Međutim, posao nije završen kada je uređaj konačno dovršen i radi. Pacijenti se moraju nastaviti sastajati s protetičarom kroz kontinuirano vrijeme dok uče koristiti protezu i raditi s protetičarom kako bi izvršili prilagodbe i modifikacije kako im se hod poboljšava ili mišići postaju jači i pokreti se mijenjaju. Vrijeme između prvog sastanka i pune funkcije može biti dugo, ali je vrlo korisno i za pacijenta i za protetičara.
Napredna tehnologija učinila je protetičku i ortotičku profesiju uzbudljivim i sve širim svijetom mogućnosti. Mioelektrični zglobovi i računalna slika dva su od napretka koje istraživači nastavljaju istraživati. Mioelektrična proteza koristi elektromiografiju (EMG) kako bi omogućila pacijentovim mišićima da šalju signale protetskom uređaju. To omogućuje povećanu kontrolu i kretanje, a kako tehnologija napreduje, tako se povećava i sposobnost protetičara da pacijentu pruži najbolji mogući raspon pokreta i mobilnosti.