Psiholingvist proučava način na koji ljudi uče, razumiju i koriste jezik. Psiholingvisti također ispituju učinke koje upotreba jezika ima na ljudsku društvenu dinamiku; govornikov izbor riječi i način na koji govori, na primjer, može navesti slušatelje da zaključi koje bi osobine osobnosti govornik mogao posjedovati. Područje psiholingvistike obuhvaća nekoliko povezanih tematskih područja, uključujući kognitivnu psihologiju, bihevioralnu neuroznanost i psihološke poremećaje. Osim toga, psiholingvist bi se mogao specijalizirati za određena područja studija, kao što su semantika, fonologija i logopedska terapija.
Općenito, psiholingvist secira svaki aspekt ljudskog jezika i pokušava proizvesti praktične primjene svojih otkrića. Stručnjak obučen u području proučava pisani i govorni jezik, progresiju riječi u izjavi i način na koji se ideja izražava. Zatim primjenjuje postojeće psihološke teorije na svoje promatranje u nastojanju da stekne potpunije razumijevanje o tome kako ljudi prilagođavaju jezik svojim svrhama. Cijelo polje može se podijeliti na specifična područja interesa, od kojih svako ima vlastitu primjenu u radu na znanstvenom i društvenom napretku.
Jedna disciplina za koju se psiholingvist može specijalizirati je fonologija, proučavanje zvukova koje ljudi proizvode kako bi proizveli govor. Psiholingvisti provode temeljito istraživanje o tome kako ljudi tumače zvukove koje čuju, kao i kako proizvode zvukove kada prenose misao. Fonologija često uključuje biološka istraživanja u svoje studije, posebno o slušnim centrima mozga, ustima i drugim dijelovima tijela povezanim s govorom, te fizičkim procesima koji dovode do govora. Istraživanjem fonologije psiholingvist može razviti bolje načine poučavanja jezika, kao i poboljšati metode logopedske terapije.
Morfologija je, s druge strane, disciplina u kojoj psiholingvist proučava vizualne prikaze riječi. Polje nije ograničeno na slova abecede, već znakove koji se koriste kao simboli za cijele riječi, poput onih u kineskom jeziku. Proučavajući kako ljudi tumače simbole koje vide ispred sebe kao riječi, mehaniku njihove sposobnosti da vide te riječi i kako se pisanim riječima pridaje značenje, istraživači se nadaju da će razviti važne teorije koje uključuju čitanje. Istraživači također imaju za cilj ispraviti povezane poremećaje, kao što je disleksija.
Semantika je disciplina koja često ide ruku pod ruku s pragmatikom. Psiholingvist specijaliziran za semantiku proučava značenje riječi, na koje često utječe pragmatika, ili kontekst u kojem su riječi predstavljene. Psiholingvisti proučavaju kako se riječima daje značenje njihovom strukturom, tonom i situacijom u kojoj se koriste. Ovo polje ima za cilj pružiti bolje razumijevanje ljudskog jezika, kao i društvene dinamike.