Što radi rehabilitator za divlje životinje?

Rehabilitator divljih životinja je obično volonter koji uzima ozlijeđene ili bebe domaćih životinja u svoj dom, gdje se brine o životinjama dok ne postanu dovoljno jake da budu puštene u divljinu. U mnogim zemljama, uključujući Sjedinjene Države i Australiju, osoba koja želi ovaj posao mora položiti pismeni test kako bi dokazala znanje o brizi za divlje životinje, što rezultira dozvolom. Kada je netko službeno registriran kao rehabilitator za divlje životinje, njezino ime i telefonski broj se javno navode u imeniku, tako da svatko tko pronađe napuštenu ili ozlijeđenu životinju može dovesti životinju u pomoć.

Rehabilitator divljih životinja rijetko ima medicinsko ili veterinarsko iskustvo, već se usredotočuje na svakodnevnu njegu životinje. Na primjer, mogao bi hraniti bebu životinju na bočicu nekoliko puta dnevno. Neke ozlijeđene životinje dovode se veterinaru na liječenje; međutim, ako se čini da se životinja neće moći vratiti u divljinu nakon razdoblja rehabilitacije, životinja će vjerojatno biti humano eutanazirana.

Rehabilitator za divlje životinje općenito će raditi iz vlastitog doma, iako su neki neprofitni centri specijalizirani za liječenje ozlijeđenih divljih životinja. On ili ona mogu imati određenu specijalnost. Neki se usredotočuju na gmazove, kao što su zmije i gušteri, dok se drugi mogu specijalizirati za brigu o pticama. On ili ona mogu imati posla sa svim vrstama životinja, od vjeverica preko sova do žaba. U zemljama poput Australije, rehabilitator bi mogao uzeti bebe oposuma, vombata ili klokana.

Ako mislite da biste željeli postati rehabilitator za divlje životinje, prvi je korak volontirati s obučenim rehabilitatorom ili u licenciranom centru za divlje životinje, kako biste vidjeli što je uključeno u posao i je li stvarno za vas. Ovaj posao rijetko se plaća i zahtijeva visoku razinu predanosti – nakon što dobijete licencu, možete biti pozvani u svako doba dana da pomognete u situacijama s divljim životinjama. Također morate biti svjesni da ove životinje nisu kućni ljubimci – vaša je odgovornost pripremiti ih za povratak u divljinu. To je težak posao, jer neke životinje neće preživjeti, koliko god im pomoći dali. Ako ipak želite postati rehabilitator divljih životinja, to može biti vrlo isplativ posao.