Samostalni socijalni radnik vodi privatnu praksu socijalnog rada. Iako je prije bilo nečuveno da licencirani klinički socijalni radnik krene samostalnom karijerom, sada su takvi socijalni radnici prilično česti. Ovim nezavisnim socijalnim praktičarima upravlja regulatorno tijelo i od njih se očekuje da održavaju kontinuirani profesionalni razvoj. Njihove usluge redovito naručuju privatne, javne i vladine agencije.
Dostupnost neovisnog socijalnog radnika može biti blagodat za vladine agencije s ograničenim resursima i ograničenim proračunima. Oni mogu dobiti fleksibilnog, iskusnog pružatelja usluga po nižoj stopi nego što bi to bilo moguće sa zaposlenikom s punim radnim vremenom, a to također može omogućiti svojim zaposlenicima da obavljaju druge bitne zadatke. Na privatnom planu, ljudi mogu otkriti da neovisni socijalni radnik može imati više vremena pri ruci za rješavanje njihovih individualnih briga.
Na početku će se nezavisni socijalni radnik sastati s klijentima i razgovarati o pojedinim situacijama klijenata. Na temelju ove rasprave, socijalni radnik će procijeniti njihove potrebe i preporučiti socijalne usluge koje odgovaraju njihovim potrebama. Socijalni će radnik stupiti u vezu s određenim pružateljima usluga i zdravstvenim stručnjacima u ime svojih klijenata.
Radeći s pojedincima, obiteljima i zajednicama, socijalni radnici pomažu ljudima u suočavanju s različitim životnim situacijama. Te situacije mogu uključivati suočavanje s disfunkcionalnim obiteljskim sukobima i problemima u odnosima, suočavanje s zdravstvenim stanjima koja ugrožavaju život ili život, borbu s mentalnim problemima i zlouporabom supstanci, preživljavanje seksualnog zlostavljanja i suočavanje s nezaposlenošću i beskućništvom. Socijalni radnici pomažu oko posvajanja i udomljavanja djece te pomažu u skrbi za starije osobe. Rade s mladima na rješavanju problema vezanih uz akademsko obrazovanje, izostanak iz škole, tinejdžersku trudnoću i tako dalje. Socijalni radnik može učiniti mnogo pozitivnih promjena u životima ljudi, ali posao socijalnog radnika može biti vrlo stresan i najprikladniji je za snažno raspoložene, motivirane pojedince.
Za početak karijere socijalnog radnika potrebno je imati diplomu, magisterij ili napredniju kvalifikaciju iz socijalnog rada, sociologije, psihologije, obrazovanja ili bilo koje druge srodne discipline. Osim diplome, socijalni radnici moraju dobiti stručnu licencu ili certifikat kako bi mogli obavljati praksu. Kvalificirani neovisni socijalni radnik može pronaći niz radnih mjesta socijalnog radnika u ruralnim i urbanim područjima. Plaće socijalnih radnika ovise o iskustvu, mjestu i vrsti socijalnog rada.