Stručnjak za procjenu vrijednosti poslovanja utvrđuje koliko vrijedi vlasnički interes u blisko držanom poslu, a da ne mora stvarno prodati posao na otvorenom tržištu kako bi utvrdio prodajnu cijenu. To nije egzaktna znanost, a jedini način da saznate pravu vrijednost bilo čega je da vidite za što se prodaje u uvjetima slobodnog tržišta. Stručnjak koristi ekonomski model koji uzima u obzir ključne poslovne značajke i osobnu prosudbu kako bi došao do mišljenja o tome koliko bi vlasnički interes vrijedio u prevladavajućim okolnostima da se proda.
Relativno je lako utvrditi vrijednost interesa neke osobe u javnom poduzeću. Vlasnički interes osobe predstavlja broj dionica koje posjeduje, a cijena za pojedinu dionicu utvrđuje se trgovanjem na burzi. Množenjem broja dionica u vlasništvu s prodajnom cijenom dionice na određeni dan dobit će se točna procjena na koju se u većini slučajeva može osloniti. Tvrtke kojima se ne trguje na javnom tržištu puno teže utvrđuju vrijednost vlasničkog interesa.
Jedna od sveobuhvatnih maksima slobodnog tržišnog gospodarstva je da je predmet vrijedan samo onoliko koliko su ljudi spremni platiti za njega. Utvrđivanje vrijednosti bez korištenja podataka o prodaji je prosudba koja zahtijeva stručnu analizu čimbenika koji će vjerojatno utjecati na prodajnu cijenu. Za izradu te analize angažira se stručnjak za procjenu poslovanja, obično kada jedan vlasnik treba otkupiti drugog bez stvarne prodaje tvrtke.
Najčešće situacije u kojima će biti potreban stručnjak za procjenu vrijednosti su u brakorazvodnim parnicama, poslovnim sporovima između vlasnika i strukturiranim otkupima u kojima nije određena prodajna cijena kao dio ugovora. Prilikom razvoda, sud mora znati koliko je vrijedan interes supružnika u poslovanju kako bi se drugom supružniku mogla izvršiti pravedna raspodjela bračne imovine. Supružnik koji je vlasnik tvrtke možda ga neće htjeti prodati kako bi utvrdio tu vrijednost, pa će biti angažiran stručnjak koji će donijeti odluku koju će sud koristiti umjesto stvarne prodaje.
Stručnjak za vrednovanje poslovanja koristi pristup vrednovanju prihoda, imovine ili tržišta. Ova tri ekonomska modela kombiniraju standardne financijske izračune s prosudbom stručnjaka o nematerijalnim uvjetima, kao što su rizik i potencijal rasta. Stručnjak pregledava financijska izvješća društva, vrši procjenu materijalne imovine i razmatra tržišne uvjete na kojima se tvrtka nalazi. Izrađuje pisano izvješće koje predstavlja izračune, nalaze i zaključke. Povremeno će morati braniti svoje metode vrednovanja i zaključke ako zainteresirana strana ospori njegovo izvješće.