Tehničar materijala je osoba koja utvrđuje, uklanja i zbrinjava štetne materijale i tvari. Ostali uvjeti za ovu poziciju uključuju tehničara opasnih materijala i radnika na uklanjanju opasnih materijala. Jedan od najčešćih opasnih materijala s kojima se tehničar može susresti je azbest. Ovo je materijal koji se obilno koristio u gradnji zgrada veći dio 20. stoljeća koji posjeduje vlakna koja mogu uzrokovati vrstu raka zvanog mezoteliom, kao i vrstu upalne bolesti zvane azbestoza. Ostali opasni materijali koje tehničar za materijale može ukloniti uključuju olovo, arsen, plijesan, živu, štetne plinove, čestice u zraku te nuklearni i radioaktivni otpad.
Četiri su čimbenika koje tehničar materijala mora identificirati u vezi s materijalom kako bi ga klasificirao kao opasan: može li se lako zapaliti, propadati, podvrgnuti kemijskoj reakciji ili postati otrovan. Bilo koja od ove četiri karakteristike može uzrokovati štetu javnom zdravlju. Prilikom pregleda zgrada ili građevina, sami tehničari materijala moraju koristiti zaštitnu opremu kao što su zaštitne naočale ili zaštitne naočale, rukavice, kombinezoni, kacige ili kacige, respiratori ili štitnici za lice te odjeća otporna na kemikalije. Alati koji se koriste za uklanjanje opasnih materijala uključuju strugače, usisivače, raspršivače vode i pjeskare.
Postoji nekoliko specijalizacija u području tehničara materijala. Postoje radnici koji se koncentriraju na identifikaciju i zbrinjavanje azbesta. Drugi djeluju kao djelatnici za hitne slučajeve i reagiraju na katastrofe, čisteći štetne čestice ili komponente na mjestima nesreće. Radnici dekontaminacije specijalizirani su za uklanjanje radioaktivnog i nuklearnog otpada u nuklearnim objektima i elektranama, kao i dekontaminaciju cijelog zahvaćenog područja.
Postati tehničar materijala obično ne zahtijeva formalno obrazovanje osim diplome srednje škole ili diplome opće ekvivalentnosti (GED). Postoje određeni vladini standardi na saveznoj, državnoj i lokalnoj razini prema kojima je obuka na radnom mjestu uvjet. Međutim, ti standardi mogu varirati između razina vlasti i specijalizacije.
U Sjedinjenim Državama, budući tehničari materijala moraju imati najmanje 40 sati obuke na radnom mjestu da bi dobili licencu. Američka uprava za sigurnost i zdravlje na radu (OSHA), ogranak Ministarstva rada koji stvara i provodi standarde koji se odnose na sigurnost na radnom mjestu, uključuje program obuke za rukovanje najčešćim opasnim materijalima kao što su azbest i olovo. Regulatorna komisija za nuklearnu energiju regulira postupanje s nuklearnim otpadom. Ostali materijali, poput plijesni, prepušteni su regulaciji državnih vlada.