Osobe s dijagnozom bulimije nervoze često sudjeluju u epizodama prejedanja nakon kojih slijedi prekomjerna upotreba laksativa ili samoizazvano povraćanje. Ovaj poremećaj prehrane može zahtijevati intervenciju bulimije koju izvodi licencirani stručnjak. Terapeut bulimije često radi na utvrđivanju temeljnih emocionalnih i psiholoških uzroka bulimije. Terapeuti se također mogu baviti učinkom bulimije na nečiji osjećaj sebe, međuljudske odnose i sposobnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Pomoć kod bulimije može se pružiti korištenjem nekoliko različitih terapija, uključujući analizu ponašanja, kognitivnu terapiju i obiteljsku terapiju.
Bulimija nervoza je poremećaj prehrane koji obično pogađa adolescentke. Često ga karakteriziraju epizode prejedanja, praćene pražnjenjem koje može uključivati prekomjerne laksative ili samopozvano povraćanje. Oba događaja se često događaju privatno, jer se osobe s poremećajem često srame i posrame svojim ponašanjem. Kao rezultat uključenih kognitivnih misli, liječenje bulimije može biti intenzivan i dugotrajan proces.
Osoba koja nastoji pružiti podršku bulimiji često je poznata kao bulimijski terapeut. Ova osoba može raditi u ambulanti, rezidenciji u kojoj pacijenti žive određeno vrijeme ili u privatnoj praksi. Terapeuti bulimije mogu surađivati s timom stručnjaka, uključujući liječnike, dijetetičare i socijalne radnike. Njihovi pacijenti vjerojatno će se značajno razlikovati u smislu dobi, etničke pripadnosti, obiteljskog statusa i obrazovanja, pa će terapeuti možda morati biti spremni za komunikaciju s raznolikom skupinom.
Prvi zadatak mnogih terapeuta bulimije je uspostaviti odnos sa svakim pacijentom na temelju međusobnog poštovanja i razumijevanja. To se može podudarati s procjenom pacijenta i započeti bez početnog plana liječenja. Nakon toga, terapeut može početi otkrivati stvarne uzroke bulimije. To se obično događa kroz opći razgovor, a terapeut može izgraditi plan liječenja na temelju tih razgovora. Planovi se mogu odnositi na uspostavljanje zdravije slike tijela, učenje novih mehanizama za suočavanje sa stresom i uklanjanje osjećaja srama i krivnje.
Terapeut bulimije također može istražiti kako bolest utječe na pacijentov osjećaj sebe, međuljudske odnose i sposobnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Terapeuti mogu koristiti razne alate tijekom sesija savjetovanja, uključujući osobni dnevnik za pacijenta ili individualno kreiran plan obroka. Terapeut bulimije također može podučavati pacijente tehnikama opuštanja ili oslobađanja od stresa kako bi im pomogao da razviju zdraviji stil života.
Osim alata, terapeut poremećaja hranjenja može koristiti specifične oblike terapije koje se provode u individualnim ili grupnim okruženjima. Među njima su uobičajena analiza ponašanja, kognitivna terapija i obiteljska terapija. Analizom ponašanja terapeut može stvoriti sustav nagrada i reakcija za borbu protiv bulimičnih tendencija. Kognitivna terapija može se koristiti za ispitivanje misli, uvjerenja i vrijednosti koje dovode do bulimije. Obiteljska terapija često je način educiranja članova obitelji i prikupljanja njihove podrške za pacijenta.
Magisterij iz područja bihevioralnih znanosti često je potreban za nekoga tko želi postati terapeut bulimije, iako neki poslodavci traže postdoktorske kandidate. Obrazovni naglasak možda će trebati biti na poremećajima hranjenja, a trebali bi biti ispunjeni odgovarajući lokalni ili nacionalni zahtjevi za licenciranje. Uzorak radnih obveza terapeuta za bulimiju može uključivati sudjelovanje u individualnim i grupnim savjetovanjima, provođenje procjena klijenata i obitelji, planiranje liječenja i otpusta te dokumentiranje u pacijentovom kartonu svih relevantnih informacija i poduzetih radnji.