Položaj vojnog jezikoslovca je onaj koji proizlazi iz potrebe komunikacije između dotične vojske i pripadnika stranih zajednica koji možda ne govore istim jezikom kao pripadnici te vojske. Osobe koje služe u pojedinoj vojnoj postrojbi obično su iz redova članova izvorne lokalne zajednice, a većina njih može govoriti samo lokalne jezike. Potrebno je da vojska može komunicirati s ljudima koji govore druge jezike, što je posebno važno kada su u misijama na stranim tlima. Ovdje je potreban vojni lingvist jer će takva osoba moći olakšati komunikaciju kroz tumačenje i druge dužnosti poput prevođenja s jednog jezika na drugi.
U slučaju tumačenja, vojni lingvist će moći pomoći vojsci prevođenjem komunikacije ljudi koji govore drugi jezik na maternji jezik vojske. Na primjer, vojska bi mogla angažirati lingvista da prevede snimljeni govor na željeni jezik, u ovom slučaju govor može biti radijski prijenos ili može biti neki drugi oblik govora koji vojska želi razumjeti. Ova vještina vojnog jezikoslovca može biti potrebna i u slučaju snimljenog intervjua u kojem osoba s kojom se intervjuira govori stranim jezikom koji drugi pripadnici vojske ne mogu ispravno protumačiti.
Druga je dužnost vojnog lingvista služiti kao tumač, što je neposrednija vještina koja zahtijeva od vojnog lingvista da sluša govor jedne strane i prevede ga na jezik druge strane kako bi im omogućio međusobnu komunikaciju. Ova vještina vojnog jezikoslovca potrebna je i u slučaju misija u stranim zemljama gdje vojska možda ne razumije dotični jezik ili dijalekt ili gdje lokalno stanovništvo možda ne razumije jezik kojim pripadnici vojske govore. U tom svojstvu mogu služiti ljudi koji su već upisani u vojsku, kao i civili koji nisu u vojsci. Proces stjecanja kvalifikacije za služenje vojnog lingvista ovisi o zahtjevima dotične zemlje, u rasponu od formalne obuke i drugih vrsta daljnje orijentacije koja će biti u skladu s pravilima vojske.