Žar je majstor koji radi s mesingom. Jedna od prvih otkrivenih legura, mjed se koristi od prapovijesti; mangala je tako jedan od najranijih metalaca. Stoljećima se mjed koristi za izradu predmeta za arhitektonsku i industrijsku upotrebu, kao i za luksuzne predmete, poput nakita i glazbenih instrumenata. U moderno doba, mjed se još uvijek naširoko koristi za ove predmete, kao i za dijelove strojeva i električnih uređaja, ali sam pojam žara je nestao.
Mesing je legura nastala kombinacijom osnovnih metala bakra i cinka. Taj je proces otkriven u antičko doba; budući da je metal savitljiv i ima nisku točku taljenja, bilo ga je lako oblikovati prije izuma modernih industrijskih metoda obrade metala. Bronca, slična legura sastavljena od bakra i kositra, korištena je za izradu oružja i oklopa jer je bila otpornija od mjedi. Mesing je postao metal izbora za ukrasne predmete, a mangala je bila važan zanatlija u ranom društvu.
Od rimskog doba do srednjeg vijeka, mangali su stvarali javna djela, novčiće i posude za jelo i piće. U europskim zemljama poput Engleske, mjedeni spomenici ukrašavali su grobnice državnika i važnih povijesnih osoba. Ovi trajni ukrasi trajali su stoljećima, pružajući kasnijim generacijama vrijedne uvide u drevnu umjetnost i život. Postala je moda praviti “trljanje” ovih mjedenih skulptura, kopirajući njihove oblike na listove papira koji su sami po sebi postali dragocjeno naslijeđe.
Tijekom renesanse, poboljšanja u procesu izrade mjedenja omogućila su mangalu stvaranje likovne umjetnosti, satova, znanstvene opreme i glazbenih instrumenata. Mjed je bio vrlo cijenjen zbog izgleda poput zlata, dok je za većinu namjena bio jeftiniji i praktičniji od zlata. Mesing je otporan na hrđu i oksidaciju, pa je bio idealan i za brodske armature i vodovod. Nakon industrijske revolucije našao je primjenu u tvornicama koje se bave zapaljivim materijalima, jer ne stvara iskre kao neki drugi metali.
Korisnost mjedi nastavila se iu modernim vremenima, ali je žar postao dio veće klase metalaca, koji više nisu prepoznati kao jedinstvena figura. U 21. stoljeću mjed se koristi za izradu elektronike, strojeva, čahura za streljivo za vatreno oružje, pa čak i patentnih zatvarača. Međutim, samo oni mjedeni radnici s iznimnim osjećajem za naslijeđe ili profesionalnim ponosom sebe nazivaju mangali. Većina se klasificira prema nekom drugom nazivu zanimanja, s malo smisla za dugu povijest mjedenih obrtnika koja im prethodi.