Mladi koji stare izvan udomiteljstva službeno su emancipirani od skrbi pod pokroviteljstvom države i otpušteni na vlastito priznanje, bez obzira na bilo koju individualnu razinu pripremljenosti za samostalan život. Brojne studije su otkrile da ti emancipirani mladi imaju veću učestalost beskućništva, nezaposlenosti i mentalnih bolesti, uz popis drugih nepoželjnih ishoda, u usporedbi s mladim odraslim osobama s roditeljima i drugom rodbinom koji mogu nastaviti podržavati njihov prijelaz u odraslu dob. U nekim jurisdikcijama postoje programi socijalnih usluga za potporu mladima kada napuste udomiteljstvo, ali se ti programi općenito smatraju nedosljednima i neadekvatnima.
Sustavi udomiteljstva razlikuju se od zemlje do zemlje, ali u tipičnom sustavu udomiteljstva, kao što je onaj koji postoji u SAD-u, dijete se smješta ili u udomiteljsku obitelj ili u grupni dom nakon što vlada utvrdi da je potrebno ukloniti dijete iz svog Dom. Tinejdžeri koji ulaze u sustav udomiteljstva često imaju najviše poteškoća s održavanjem smještaja u udomiteljskoj obitelji i mogu završiti živjeti u grupnom domu. Mlađa djeca koja ostaju u sustavu udomiteljstva s godinama također mogu shvatiti da je grupni dom jedina praktična opcija kako stariju ako dijete ima poteškoća s prilagodbom na život u udomiteljskim obiteljima.
Djeca u udomiteljstvu su štićenici države. Vlada prihvaća odgovornost za njihovu osnovnu skrb, ali malo više. Bez obzira na to hoće li neko udomljeno dijete dobiti pristojno obrazovanje, naučiti životne vještine ili postati funkcionalna odrasla osoba, prepušteno je hirovima situacije kojoj obično nedostaje personalizirana skrb. Nakon što udomljeno dijete postane punoljetno, vlada pere ruke od toga. Mlada odrasla osoba klasificirana je kao starija osoba izvan udomiteljstva i mora napustiti grupni dom kako bi pronašla svoje mjesto za život.
U SAD-u su programi potpore starenju mladih izvan udomiteljstva prepušteni pojedinim državama. Federalna sredstva se povremeno osiguravaju, ali države kontroliraju način na koji se novac dodjeljuje i raspodjeljuje, te mogu smanjiti programe prema vlastitom nahođenju. Neke države daju emancipiranoj mladeži malu mjesečnu stipendiju za pomoć pri troškovima života. Druge države čine mlade koji su ostarjeli izvan udomiteljstva podobnim za beneficije javne pomoći ako ostanu upisani u školu. Određene neprofitne i druge organizacije socijalne skrbi provode programe koji će ovim mladim odraslim osobama pomoći da stanu na noge, pronađu stan, upišu se u školu ili se prijave za posao.