U jednom smislu, s novčanicama od dva dolara nije se dogodilo baš ništa. Još uvijek su u optjecaju i još uvijek se smatraju zakonitim sredstvom plaćanja. Međutim, ostaje činjenica da bi relativno mali broj ljudi danas na zahtjev mogao proizvesti novčanice ovog apoena iz svojih novčanika. Čak i na vrhuncu svoje popularnosti, tijekom 1950-ih i 1960-ih, novčanice od dva dolara rijetko su se davale kao sitniš ili pohranjivale u za to predviđene utore za blagajne. Da nije bilo obnovljenog interesa tijekom dvjestote obljetnice zemlje 1976., denominacija bi možda bila potpuno ukinuta.
Mnogi ljudi vjeruju da su novčanice od dva dolara toliko rijetke ili toliko kolekcionarske da njihovo gomilanje ima više financijskog smisla nego trošenje. Istina je da većina onih koji su danas u optjecaju vrijede točno 2 dolara (USD). Nisu osobito rijetke, barem ne iz perspektive kolekcionara novčića. Banke federalnih pričuva i dalje im nalažu da zamjene one koje su izvučene iz opticaja zbog stanja ili starosti. Razlog zašto se mnoge od ovih novčanica ne vide na ulici je taj što ih primatelji nastoje spremati kao kuriozitet ili kolekcionarske predmete, a ne stavljati ih u opći promet.
Postoje organizacije i pojedinci koji aktivno promiču korištenje novčanica od dva dolara kao svakodnevne valute. Mnogi novčanici imaju oznaku “ovo nije rijetka novčanica” kako bi se drugi potaknuli da ih troše kao i svaki drugi apoen. Suvenirnica u Monticellu, imanju Thomasa Jeffersona, navodno ih rutinski daje kao kusur u čast predsjednika koji je prikazan na licu valute. Postoje glasine da određeni vlasnici trgovina ne prihvaćaju ovu denominaciju od kupaca, vjerujući da su novčanice ili krivotvorene ili da se više ne smatraju zakonitim sredstvom plaćanja.
Novčanice od dva dolara mogu patiti od istih problema s percepcijom kao srebrni dolar Susan B. Anthony ili nedavni zlatni dolar Sacajawea. Nekoliko automata je postavljeno da ih prihvati, iako su općenito prihvaćeni na blagajnama samoposlužnih trgovina. Čini se da su ovi računi najpopularniji kao napojnice, iako se šuška da će ih određeni pripadnici vojske i posjetitelji izvan države namjerno potrošiti kako bi dokazali svoj utjecaj na lokalno gospodarstvo.