Obvezne dividende su iznos koji se duguje dioničarima nakon objave dividende. Ovaj račun se financira nakon što tvrtka analizira svoj kvartal i pogleda koliki je profit. Zatim se ta dobit može staviti na poseban račun, koji se potom na određeni datum raspoređuje na evidencije dioničara.
Obvezu za isplatu dividende često se naziva obvezom, a iako je to obveza, mnogi je možda ne smatraju obvezom. U pravom smislu riječi, obveze su dugovi koje tvrtka duguje drugoj strani ili strankama. U ovom slučaju, iako su plaćanja vlasnicima tvrtke, ona se smatraju obvezama jer korporacija ima svoj vlastiti, zasebni identitet. U biti, ono što se uistinu događa je da dioničari tvrtke sami sebi uplaćuju novac, na temelju odluke izvršnog tima i upravnog odbora.
Mnogi ulagači gledaju na isplatu dividende kako bi pratili financije tvrtke. Nalaze se u odjeljku obveza u glavnoj knjizi. To su više od obveza. Iako predstavljaju troškove, oni su posebna vrsta troška koji zapravo može ukazati na to koliko je tvrtka bila profitabilna u prošlosti i kakve povrate investitori mogu očekivati u budućnosti.
Mnoge stvari mogu utjecati na saldo isplate dividende. Kako se dobit tvrtke mijenja svakog tromjesečja, tako će se mijenjati i njen račun za isplatu dividende. Naravno, niža dobit će dovesti do nižih dividendi, osim ako se troškovi značajno ne smanje ili imovina ne proda. Nadalje, tvrtka može steći konkurentsku ili drugu vrstu poduzeća, smanjujući tako plative dividende koje bi se inače mogle isplatiti u tromjesečju. Stoga investitori moraju uzeti u obzir druge čimbenike kada razmatraju je li tvrtka u dobrom financijskom stanju.
Općenito, tvrtke daju potpuni račun za svoje financije na tromjesečnim sastancima. Najopsežnija analiza događa se na godišnjim sastancima. Tada će tvrtka pregledati sve četiri četvrtine, pratiti promjene kroz sezonu i napraviti povijesnu usporedbu. To je također vrijeme kada će biti objavljeni konačni brojevi isplativih dividendi u godini.
Za potrebe knjigovodstva, korporacije kojima se javno trguje često objavljuju dividende plative u obliku američkih dolara. To može vrijediti i za tvrtke sa sjedištem u Sjedinjenim Državama i za one sa sjedištem u drugim dijelovima svijeta. Korištenje američkog dolara standardizira valutu kojom se te dividende isplaćuju u usporedbi s drugim tvrtkama.