Kakofonija, što doslovno znači “loš zvuk” na grčkom, književni je izraz koji se odnosi na neugodne ili neugodne kombinacije zvukova u pisanju ili govoru. Pisci općenito izbjegavaju kakofonične zvukove iz očitog razloga što ih je općenito neugodno čitati. U poeziji, međutim, postoje trenuci kada se kakofonija može koristiti za izazivanje određenih emocionalnih reakcija kod čitatelja, kako bi se opisala bučna situacija, kako bi se prenio osjećaj nelagode ili jednostavno zabaviti korištenjem neobičnog zvučnog djela.
Najočitija i najdoslovnija upotreba kakofonije u poeziji je oponašanje stvarnog glasnog, neugodnog zvuka. Na taj način kakofonija može biti oblik onomatopeje. Augusta Davies Webster to čini u svojoj pjesmi “Circe”, čiji početni retci opisuju približavanje oluje za koju govornik predviđa da će “cijepati grane koje vrište” (13. redak). Oštro zvuči “cijepanje” i “vrištanje” oba počinju s tri suglasnika i imaju još jedan jak suglasnički zvuk na početku sljedećeg sloga. Redak također neznatno odstupa od očekivanog ritma pjesme – jambskog pentametra – dodajući bučnom, neposlušnom zvuku oluje.
Drugo, kakofonijom se može prikazati nelagoda neke raznolikosti, bilo da je govornikova vlastita nelagoda ili neka neugodna situacija koju pjesma opisuje. Ova upotreba se može preklapati s prethodnom, budući da bučne situacije također mogu biti neugodne; ali se također može koristiti za opisivanje situacija koje su emocionalno burne. Gerard Manley Hopkins to često čini u svojim Užasnim sonetima, nizu pjesama o vjerskoj sumnji. U “Carrion Comfort” govornik opisuje očaj: “Scan[ning] / Sa mračnim očima koje proždiru moje kosti u modricama” (6. redak). Kakofonična upotreba aliteracije i veliki broj naglašenih slogova u ovoj liniji odjekuju govornikovo vlastito unutarnje nemire.
Ponekad, međutim, pjesnik može koristiti kakofoniju samo za zabavu. Pjesnici često koriste zvuk na neočekivane načine kako bi istražili granice onoga što jezik može izraziti. To je osobito uobičajeno kod dječjih autora kao što su Lewis Carroll ili Shel Silverstein. Kakofonija u djelima takvih autora može ukazivati na glasne zvukove ili neugodne situacije, ali jednako često može biti i pokušaj zabave i zadržavanja pažnje male djece, čije uši možda ne hvataju suptilniji zvuk, ali su prijemčive za kakofoniju.