Što su 3G sustavi?

Bežična mreža koja se spominje u smislu povezivosti mobilnih telefona alternativa je vezama koje se oslanjaju na bakrenu žicu i često koristi radio prijenos. 3G je skraćenica za Third Generation Wireless, što ukazuje da su mu prethodile dvije druge generacije standarda: 1G, analogni sustav razvijen 1960-ih i 1970-ih, i 2G, digitalni sustav koji se počeo razvijati krajem 1980-ih. 3G sustavi su oni koji su napravljeni u skladu sa standardima Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) za mobilne telefonske sustave treće generacije, prema IMT-u (International Mobile Telecommunications program IMT-2000).

Stručnjaci se ne slažu oko toga je li IMT-2000 doveo do skupa 3G sustava koji kombiniraju koherentnost s fleksibilnošću ili grupiranje nekompatibilnih stavki zbog čega se sustavi natječu za dominaciju. U svakom slučaju, postoji niz različitih 3G sustava iako se broj razlikuje ovisno o tome tko čita. Na svim računima, oni uključuju CDMA 2000 (višestruki pristup s kodnom podjelom), HSDPA (high Speed ​​downlink paketni pristup), TD-SCDMA (višestruki pristup s sinkronom podjelom koda), UMTS (univerzalni mobilni telekomunikacijski sustavi) i W-CDMA ( Širokopojasni višestruki pristup s kodnom podjelom).

CDMA može odašiljati više signala na istoj frekvenciji istovremeno i temeljna je tehnologija u tri 3G sustava: CDMA 2000, HSDPA i WCDMA, od kojih posljednja dva koriste GSM (Globalni sustav za mobilnu komunikaciju) nositelji. U 2009. bilo je 460 milijuna korisnika sa samim CDMA-om, od kojih je polovica bila u Aziji. U Sjedinjenim Državama, Verizon® i Sprint® koriste CDMA, dok AT&T® i T-Mobile® koriste HSDPA. UMTS je GSM standard koji koristi WCDMA i HSPA.

3G sustavi svi su u mogućnosti pružiti brzine prijenosa podataka koje variraju ovisno o situaciji. Očekivanja u standardima su 144 kbps (kilobajta u sekundi) ili više u brzom prometu vozila, 384 kbps za pješački promet i 2 MBps (megabajta u sekundi) za unutarnju, odnosno gotovo stacionarnu upotrebu telefona. Svima je omogućeno određivanje lokacije mobitela. I svi podržavaju multimediju na razne načine.

Komunikacijski sustav četvrte generacije je u razvoju i prema različitim procjenama očekuje se da će biti u potpunosti implementiran između 2012. ili 2013. i 2015. godine. Od 2010. primjenjivale su se dvije konkurentske tehnologije. Jedan je LTE (Long Term Evolution). Drugi je WiMAX (Worldwide Interoperability for Microwave Access). Obje ove 4G mreže već su počele zamjenjivati ​​3G na lokacijama širom svijeta 2009.-2010.