Bežična mreža koja se spominje u smislu povezivosti mobilnih telefona alternativa je vezama koje se oslanjaju na bakrenu žicu i često koristi radio prijenos. 3G je skraćenica za Third Generation Wireless, što ukazuje da su mu prethodile dvije druge generacije standarda: 1G, analogni sustav razvijen 1960-ih i 1970-ih, i 2G, digitalni sustav koji se počeo razvijati krajem 1980-ih. 3G sustavi su oni koji su napravljeni u skladu sa standardima Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) za mobilne telefonske sustave treće generacije, prema IMT-u (International Mobile Telecommunications program IMT-2000).
Stručnjaci se ne slažu oko toga je li IMT-2000 doveo do skupa 3G sustava koji kombiniraju koherentnost s fleksibilnošću ili grupiranje nekompatibilnih stavki zbog čega se sustavi natječu za dominaciju. U svakom slučaju, postoji niz različitih 3G sustava iako se broj razlikuje ovisno o tome tko čita. Na svim računima, oni uključuju CDMA 2000 (višestruki pristup s kodnom podjelom), HSDPA (high Speed downlink paketni pristup), TD-SCDMA (višestruki pristup s sinkronom podjelom koda), UMTS (univerzalni mobilni telekomunikacijski sustavi) i W-CDMA ( Širokopojasni višestruki pristup s kodnom podjelom).
CDMA može odašiljati više signala na istoj frekvenciji istovremeno i temeljna je tehnologija u tri 3G sustava: CDMA 2000, HSDPA i WCDMA, od kojih posljednja dva koriste GSM (Globalni sustav za mobilnu komunikaciju) nositelji. U 2009. bilo je 460 milijuna korisnika sa samim CDMA-om, od kojih je polovica bila u Aziji. U Sjedinjenim Državama, Verizon® i Sprint® koriste CDMA, dok AT&T® i T-Mobile® koriste HSDPA. UMTS je GSM standard koji koristi WCDMA i HSPA.
3G sustavi svi su u mogućnosti pružiti brzine prijenosa podataka koje variraju ovisno o situaciji. Očekivanja u standardima su 144 kbps (kilobajta u sekundi) ili više u brzom prometu vozila, 384 kbps za pješački promet i 2 MBps (megabajta u sekundi) za unutarnju, odnosno gotovo stacionarnu upotrebu telefona. Svima je omogućeno određivanje lokacije mobitela. I svi podržavaju multimediju na razne načine.
Komunikacijski sustav četvrte generacije je u razvoju i prema različitim procjenama očekuje se da će biti u potpunosti implementiran između 2012. ili 2013. i 2015. godine. Od 2010. primjenjivale su se dvije konkurentske tehnologije. Jedan je LTE (Long Term Evolution). Drugi je WiMAX (Worldwide Interoperability for Microwave Access). Obje ove 4G mreže već su počele zamjenjivati 3G na lokacijama širom svijeta 2009.-2010.