Svaki put kada osoba obavi laboratorijski rad, bilo da se radi o krvnim pretragama, analizi urina ili nekoj drugoj vrsti testiranja, rezultati ispitivanja se uspoređuju s rezultatima koji se smatraju normalnim za skupinu u koju ta osoba spada, a obično određuje dobi i spolu osobe. Brojke korištene kao osnova za usporedbu rezultat su velikog broja testova provedenih na zdravim ljudima tijekom godina. Ako rezultati testa osobe padnu izvan parametara onoga što se smatra normalnim, kaže se da osoba ima abnormalne laboratorijske vrijednosti.
Budući da ne postoji jedan ispravan odgovor na to kakvi bi testovi neke osobe trebali biti, moguće je da pojedinac ima abnormalne laboratorijske vrijednosti, a da i dalje bude na prihvatljivoj razini. Ovo određivanje donosi liječnik osobe i uzima u obzir koliko su laboratorijske vrijednosti daleko izvan normalnog raspona, koji su rezultati u pitanju i zdravstveno stanje osobe koja se testira. Često testiranje može otkriti abnormalne laboratorijske vrijednosti koje su prvi trag za skrivene probleme kod osobe koja se osjeća dobro.
Ponekad abnormalne laboratorijske vrijednosti ukazuju na potrebu za daljnjim testiranjem, kao što je kada laboratorijska očitanja osobe ukazuju na mogući problem s jetrom, srcem ili bubrezima. U drugim slučajevima, abnormalne laboratorijske vrijednosti su znak da osoba treba napraviti važnu promjenu načina života, kao što je visoka razina kolesterola ili triglicerida. Promjene u prehrani i tjelovježbi mogu pomoći vraćanju vrijednosti koje su izvan normalnog raspona u raspon onih koje se smatraju prihvatljivim brojevima.
Specifični laboratorijski testovi koji se koriste na osobi općenito ovise o tome što liječnik traži. Nisu svi testovi naručeni u svim situacijama. Neki od češćih testova, koji se obično koriste kao široki pokazatelji zdravlja osobe, su testovi za kolesterol, trigliceride, hemoglobin, broj trombocita, crvene krvne stanice i bijele krvne stanice. Abnormalne laboratorijske vrijednosti u bilo kojem od ovih područja mogu značiti potencijalno ozbiljne probleme i zahtijevati daljnje istraživanje.
U nekim slučajevima, kao što je za osobe starije od određene dobi, nalažu se vrlo specifični testovi za traženje znakova koji bi mogli ukazivati na rak, probleme sa štitnjačom, srčane probleme, probleme s jetrom ili anemiju. Ako se u bilo kojem od ovih područja pronađu abnormalne laboratorijske vrijednosti, obično se odmah započne temeljitija istraga, jer loši rezultati laboratorijskih testova ponekad mogu ukazivati na predstojeći zatajenje organa ili prisutnost raka. X-zrake i drugi slikovni testovi obično prate naznake problema s organima, s krajnjom nadom da će se problem riješiti prije nego što postanu preozbiljni, čime se vraća normalna funkcija tijela.