Alergije na mozak su reakcije mozga na hranu ili kemijske alergene. Alergijska reakcija nastaje kada kontakt s nekom tvari uzrokuje pretjeranu reakciju imunološkog sustava tijela i oslobađanje kemijskog histamina u krv, uzrokujući tako alergijske simptome u rasponu od blagih do teških. Reakcije koje ne uključuju oslobađanje histamina nazivaju se osjetljivosti ili netolerancije i obično uzrokuju manje teške simptome od alergije. Alergija na mozak može biti posljedica obje vrste reakcija i obično uključuje bihevioralni odgovor ili reakciju raspoloženja na alergiju na hranu.
Tipični simptomi alergije koji utječu na dijelove tijela osim mozga uključuju osip na koži, koprivnjaču i curenje iz nosa. Ostali simptomi uključuju kihanje, suzenje očiju i želučane tegobe. Ponekad alergijske reakcije mogu biti teške i opasne po život, što se naziva anafilaksija.
U mozgu, određena hrana može poremetiti kemikalije i hormone, uzrokujući promjene ponašanja i raspoloženja. Simptomi alergije na mozak mogu biti prisutni sa ili bez tradicionalnih sistemskih alergijskih simptoma. Određene namirnice – obično pšenica, mlijeko ili jaja – najčešći su uzrok simptoma kod osoba s alergijom na mozak. Ovi simptomi mogu uključivati umor, razdražljivost, anksioznost, depresiju, manično ponašanje, vrtoglavicu, glavobolje, hiperaktivnost ili uznemirenost.
Liječnici obično dijagnosticiraju alergije primjenom kožnog testa gdje se uobičajeni alergeni ubrizgavaju ili izgrebu na kožu. Liječnik traži kožne reakcije kako bi utvrdio je li prisutna alergijska reakcija. Ne utječu sve alergije na mozak, što otežava dijagnozu moždanih alergija od dijagnosticiranja tradicionalnih alergija. Dijagnoza moždane alergije subjektivna je i ovisi o promatranju simptoma.
Liječenje moždanih alergija može započeti eliminacijskom dijetom u kojoj se sumnjivi alergen na hranu eliminira iz prehrane dok simptomi ne prestanu. Liječnici obično počinju eliminacijom pšenice, mlijeka i jaja, jer su ti proizvodi najčešći uzroci alergija na mozak. Suplementi se često koriste zajedno s dijetom za eliminaciju hrane za liječenje osnovnih nedostataka vitamina i daljnje ublažavanje simptoma. Ako je eliminirajuća dijeta previše restriktivna, može se koristiti četverodnevna rotacija pri čemu se hrana koja vrijeđa uvodi samo svaki četvrti dan, pod uvjetom da simptomi nisu preteški da bi ih pacijent tolerirao.
Sumnjalo se da su alergije na mozak postojale otkako je dr. Lauretta Bender 1950-ih provela studije na emocionalno poremećenoj djeci. Bender je primijetio da djeca sa shizofrenijom imaju veću učestalost celijakije. Ovu autoimunu bolest karakterizira teška netolerancija na gluten, protein koji se nalazi u pšenici.
Sedamdesetih godina 1970. stoljeća dr. William Philpott proveo je nekoliko godina proučavajući mentalne bolesnike koji pate od psihoza. Uočio je snažnu korelaciju između alergija na hranu i shizofrenog, depresivnog i maničnog ponašanja. Njegove studije su otkrile visoku korelaciju između alergija na hranu i duhan te psihotičnog ponašanja. Mnogi liječnici ostaju vrlo skeptični u pogledu postojanja alergija na mozak. Alternativni praktičari, međutim, prihvatili su teoriju kao objašnjenje za mnoge poremećaje ponašanja i raspoloženja.