Amputirani su osobe koje su pretrpjele uklanjanje nekog ekstremiteta tijela, poput ruke ili noge. U većini slučajeva gubitak je posljedica bolesti ili neke vrste traumatske nesreće. Amputacija se često događa kao sredstvo očuvanja života pojedinca, po cijenu tjelesnog ekstremiteta.
Bolest je lako jedan od najčešćih razloga za podvrgavanje nekoj vrsti amputacije. Osobe s uznapredovalim slučajevima dijabetesa imaju povećane šanse da na kraju izgube neki dio tijela zbog tog stanja. Nije neobično da amputirani ljudi s ovom bolešću izgube prvo nekoliko prstiju, zatim stopalo, a onda još kasnije cijelu nogu. Pri izvođenju kirurškog zahvata cilj je zaštititi život pojedinca kada se u zaraženom dijelu tijela pojavi gangrena ili neka druga infekcija.
Rak je još jedan primjer zdravstvenog stanja koje ponekad zahtijeva uklanjanje uda. To je često slučaj kada su zahvaćene kosti i drugi oblici liječenja ne tjeraju rak na remisiju. Kao i kod dijabetičara, amputirani ljudi koji izgube ud zbog raka obično se podvrgavaju zahvatu kao sredstvu zaštite ostatka tijela od bolesti.
Ne gube svi amputirani udovi zbog bolesti. Ljudi koji prožive avionske nesreće ili automobilske nesreće mogu otkriti da je ruka ili noga zgnječena. Kada trenutna medicinska praksa ne može popraviti štetu, zgnječeni ud se obično amputira.
U nekim kulturama, uklanjanje cijelog ili dijela ekstremiteta je oblik kazne za počinjene zločine. Na primjer, osoba koja je proglašena krivom za krađu može platiti za zločin tako što će mu amputirati jednu ili obje ruke. Iako je ova praksa nestala iz većine kultura, još uvijek postoje mjesta diljem svijeta na kojima kriminalci postaju amputirani kao dio svoje restitucije društvu.
Amputirani danas imaju više mogućnosti nego u prošlim generacijama. Amputirane noge često se mogu opremiti protetskim nogama koje omogućuju relativno normalan raspon pokreta. Iako trenutna tehnologija ne proizvodi umjetne noge koje su iste kvalitete kao ljudske noge, ovi uređaji često omogućuju da osoba s amputiranom nogom hoda bez potrebe za štapom ili hodačem.
Na sličan način danas se osobe s amputacijom ruku često mogu opremiti uređajima koji oponašaju pokrete i opći izgled ruke i šake. Mnoge od ovih vrsta protetika omogućuju amputiranom ruci da savije ruku u laktu uz vrlo malo napora. Trenutna tehnologija također je proizvela umjetne ruke koje mogu obavljati neke jednostavne zadatke, poput hvatanja šalice za kavu. Iako ovi uređaji ne dopuštaju isti raspon pokreta kao prirodna ruka i šaka, oni olakšavaju funkcioniranje amputiraca u današnjem svijetu.
Za mnoge amputirane, gubitak udova ili drugih tjelesnih ekstremiteta fizički je i emocionalno razarajući. Nije neuobičajeno da se psihološko savjetovanje događa u isto vrijeme kada se pojedinac fizički oporavlja od traume i nastavlja kroz postavljanje bilo koje protetike.