Anima i animus dva su pojma koje psiholog Carl Jung koristi za opisivanje ženske i muške polovice ličnosti. Smatrao je da svi ljudi imaju ili žensku (anima) ili mušku (animus) stranu. Cilj osobe, u postizanju individuacije i cjelovite osobnosti je integrirati stranu suprotnu njenom spolu. Stoga muškarci imaju animu, žensku stranu, a žene animus, mušku stranu.
Jungove teorije uključivale su ideju da se anima i animus primarno nalaze u nesvjesnom, ali neuspjeh da se prepoznaju ili ugrade u osobnost može značiti povratnu reakciju nesvjesnog. Drugim riječima, čovjek koji odbija prepoznati svoju animu može na kraju biti vođen animom i ponašati se s najgorim aspektima anime. S druge strane, on može namjerno tvrditi negativne aspekte svog muškog ja kako bi pokušao kontrolirati da se njegova anima ne pojavi. Homofobija kod muškaraca bila bi primjer osobe koja očajnički želi kontrolirati aspekte sebe za koje misli da su ženski.
Jung nije sugerirao da pristupanjem ženskoj strani čovjek postaje homoseksualac, ako je muškarac. Umjesto toga, poseže za darovima koji se inače pripisuju animi i svetom ženskom. Sposobnost emocionalnog odnosa s drugima, kreativna snaga, a time i umjetnička snaga, karakteristike su anima. Čovjek koji je kreativan, izvrstan slušatelj i ima uspješne veze vjerojatno je u kontaktu sa svojom animom.
Kada se razmatraju anima i animus za žene, pristup muškoj strani, ili animusu, daje ženama sposobnost da koriste razum, razmišljaju u skladu s logičkim pojmovima i potvrde fizičku snagu i intelekt, među mnogim muškim osobinama. Ideja biti hrabar i biti jak češće se smatra muškim atributima. Jung bi vjerojatno zaključio da je suvremenoj samohranoj majci doista potreban njezin animus kako bi uspješno odgajala svoju djecu, budući da svojoj djeci mora biti i mama i tata.
Jung, a kasnije i Joseph Campbell, također su koristili psihološke izraze anima i animus kako bi raspravljali o junakovom putovanju u mitu i književnosti. Na putovanju muškog junaka uvijek dolazi do sukoba s vrlo zastrašujućim ženskim likom ili zvijeri. Ovo treba predstavljati zanemarenu animu.
Animu se mora smiriti ili osvojiti i uzeti snagu s te strane junaka da bi putovanje bilo uspješno. Sve dok junak ne bude u stanju prepoznati dijelove sebe koji su ženstveni, on ne može napredovati dalje i bit će u stalnom sukobu s animom. Isto vrijedi i za heroinino putovanje i integraciju animusa, iako se istraživanje heroine manje primjenjuje u Jungovom i Campbellovom djelu.
Kada osoba ili izmišljeni junak prihvati animu i animus, on ili ona dostižu cjelovitost ili individuaciju. Jungu je odbacivanje anima i animusa mnoge ljude dovelo do značajnih psihičkih problema. Kada su bili prepoznati, iskorišteni i cijenjeni, osoba je zakoračila prema psihičkom zdravlju.