Napad panike je napad tjeskobe u najgorem obliku. Ove epizode obilježene su ekstremnom fizičkom, emocionalnom i mentalnom panikom ili terorom, obično usredotočenim na abnormalni strah. Simptomi napada se često uspoređuju s osjećajem “bori se ili bježi” da je cijelo tijelo na rubu kao da je opasnost pri ruci.
Napad panike može započeti kao generalizirana anksioznost, osjećaj nelagode koji se ugrađuje u ekstremne fizičke simptome, ili se može pojaviti iz vedra neba. Možda se čak i probudite iz čvrstog sna usred napada. Većina napada traje od 20 minuta do sat vremena i postupno jenjavaju.
Često će se ove epizode pojaviti kada se netko bavi svakodnevnim aktivnostima poput vožnje ili kupovine. Tijekom nekog vremenskog razdoblja te bi se aktivnosti tada mogle bojati i izbjegavati, što bi rezultiralo ograničenjima ili fobijama. Ako se netko pokuša uključiti u ove zastrašujuće aktivnosti, zabrinutost zbog napada može ga izazvati. Tako se mogu razviti panični poremećaji poput agorafobije.
Fizički simptomi napada panike mogu uključivati nešto ili sve od sljedećeg:
lupanje srca Heart
Povećan krvni tlak
Valovi vrućine ili zimice
Kratkoća daha
Vrtoglavica ili razmak
Mučnina
Znojenje
Osjećam se onesviješteno
Krpelji na licu
Drhtanje
Bolovi u prsnom košu
Trnci u mišićima
Strah od gubitka kontrole i ponižavanja sebe
Strah od srčanog udara
Strah od gubitka razuma
Strah od smrti
Kako se fizički simptomi razvijaju, oni pokreću sve više panike i straha koji hrane epizodu. Tijelo otpušta kemikalije u sustav poput adrenalina, natrijevog laktata i kortizola koji su stimulansi dizajnirani da pomognu da se osoba dovede u stanje bijega ili borbe. U ovom trenutku osoba koja ima napad postaje zabrinutija za svoje fizičke simptome nego što god je bilo što je izazvalo napad. Često se počnu pitati stvari poput: „Što nije u redu sa mnom? Imam li srčani udar? Hoću li se onesvijestiti? Imam li tumor na mozgu?” Ljudi koji ne znaju da doživljavaju napad panike često će otići u bolnicu vjerujući da umiru.
Smatra se da su ovi napadi, zajedno s anksioznim poremećajima, genetski i biokemijski, a mogu se naći u djece kao i kod odraslih svih dobnih skupina. Mnogi ljudi koji dožive ove epizode ne prepoznaju ih kakve jesu i boje se ili im je neugodno potražiti pomoć. Ovi napadi sami po sebi nisu štetni i ne dovode do srčanog udara, gubitka kontrole, mentalne bolesti ili smrti. Međutim, oni utječu na kvalitetu života i mogu biti vrlo iscrpljujući za one koji pate od njih, ozbiljno ograničavajući njihove aktivnosti i uživanje u životu.
Dugotrajna anksioznost, zajedno s epizodama panike, mogu dovesti do smanjenog samopoštovanja i vlastite vrijednosti. Ovaj opći nedostatak dobrobiti može utjecati na razine određenih neurotransmitera u mozgu, poput serotonina, koji umiruje raspoloženje. S nižim razinama serotonina može doći do depresije i negativnog razmišljanja. Zbog toga se depresija često nalazi uz anksiozne poremećaje.
Ovi napadi i generalizirana anksioznost vrlo su česti i liječe se na različite načine. Često se propisuju antidepresivi, a učinkoviti su i kognitivni bihevioralni programi koji nude alate za prevladavanje ograničenja i razumijevanje ovih epizoda, poput onih koje nudi renomirani centar za stres i anksioznost Srednjeg zapada. Dijeta ima svoju ulogu u suzbijanju panike i tjeskobe, posebice eliminacije ili marginalizacije šećera i kofeina.
Procjenjuje se da 3-6 milijuna Amerikanaca pati od paničnog poremećaja svake godine, a otprilike jedna trećina stanovništva će doživjeti napad panike u nekom trenutku svog života. Ako ste imali ove epizode, generaliziranu anksioznost ili depresiju, razgovarajte sa svojim liječnikom o opcijama koje su najbolje za vas.