Antineoplastični agensi su lijekovi koji su dizajnirani za napad na neoplazme, područja abnormalnog rasta tkiva karakterizirana brzim rastom stanica. Dok su neke neoplazme benigne, druge su maligne i mogu biti štetne. Antineoplastici se koriste za liječenje malignih novotvorina, s ciljem sprječavanja njihovog širenja, uništavanja neoplazme, usporavanja brzine rasta ili na drugi način ograničavanja djelovanja neoplazme.
Postoji niz različitih klasa antineoplastičnih sredstava. Svi ovi lijekovi dizajnirani su da na neki način djeluju na stanice koje se brzo dijele unutar rasta. To može biti problematično, jer mnoga antineoplastična sredstva ne mogu razlikovati maligne od benignih ili čak korisnih stanica. Ljudi koji uzimaju ove lijekove mogu doživjeti ozbiljne nuspojave jer će lijekovi napadati njihove zdrave stanice, kao i one nezdrave.
Kemoterapijski lijekovi su dobro poznati primjer antineoplastičnih sredstava. Kada liječnik prepiše takve lijekove, vrši se testiranje kako bi se utvrdilo koja bi vrsta lijeka bila najučinkovitija, a koja doza najprikladnija. Antineoplastični agensi se često koriste kao dio većeg terapijskog plana, kao kada netko prima operaciju, kemoterapiju i zračenje kako bi se eliminirao kancerogena izraslina i smanjila mogućnost da će se izraslina vratiti. Planove liječenja koji uključuju ove lijekove obično nadzire onkolog koji je specijaliziran za njegu raka.
Takvi lijekovi mogu oštetiti jetru, pluća, srce i bubrege kod pacijenata, a često dovode i do neplodnosti. Pacijenti također mogu osjetiti nuspojave kao što su zadržavanje vode, mučnina, povraćanje, glavobolja i umor dok uzimaju lijekove. Ovi lijekovi datiraju iz 1940-ih godina i brojne farmaceutske tvrtke su istražile nove formulacije i primjene za njih, s ciljem razvoja lijekova koji usko ciljaju na neoplazmu i pritom ne oduzimaju toliko zdravih stanica.
Ljudi koji rade oko antineoplastičnih sredstava, kao što su medicinske sestre, farmaceuti i bolnički tehničari, moraju biti oprezni. Dugotrajno izlaganje ovim lijekovima može uzrokovati niz štetnih zdravstvenih učinaka. Važno je nositi rukavice i pridržavati se odgovarajućih mjera opreza pri rukovanju ovim lijekovima kako bi se smanjio rizik od izlaganja, te biti pažljiv na znakove novih zdravstvenih problema koji bi mogli biti povezani s izloženošću tim lijekovima. Kontrola pristupa područjima u kojima se te droge pohranjuju i koriste također je ključna, tako da je samo ovlašteno osoblje s odgovarajućom obukom dopušteno u područja u kojima bi mogli biti izloženi.