Antipsihotici su lijekovi na recept koji se koriste za liječenje psihoza, obitelji psihijatrijskih stanja povezanih s gubitkom veze sa stvarnošću. Osim što se koriste za psihoze, antipsihotici se također koriste off-label za liječenje nekih drugih stanja, kao što je Aspergerov sindrom. U nekim je slučajevima uporaba izvan etikete kontroverzna, što odražava činjenicu da antipsihotici nisu testirani za takvu upotrebu. Budući da antipsihotici ometaju kemiju mozga, ovi lijekovi također mogu imati dugoročne učinke koji nisu u potpunosti istraženi, što je pitanje od posebne važnosti kada se antipsihotici koriste na djeci.
Psihoza može imati više oblika. Na primjer, manija, sumanuti poremećaji, bipolarni poremećaj i shizofrenija su svi oblici psihoze. Kao opće pravilo, psihotičari su duboko odvojeni od stvarnosti i mogu doživjeti halucinacije, neorganizirano razmišljanje, promjene u osobnosti i nasilne epizode. Antipsihotici su osmišljeni kako bi pomogli normalizaciji mozga psihotičnih pacijenata kako bi se mogle koristiti dodatne terapijske tehnike kao što su seanse s psihologom.
Svi antipsihotici djeluju u biti na isti način: blokiraju putove dopamina u mozgu, ometajući funkciju ovog kritičnog neurotransmitera. Različiti lijekovi blokiraju različite receptore, pri čemu su neki specifičniji, dok su drugi širi. Budući da kemija mozga može biti vrlo zeznuta, ponekad je potrebno više antipsihotika da bi se pronašao onaj koji djeluje, a možda će se morati i eksperimentirati s dozom. Većina ovih lijekova ima umirujući učinak, što dovodi do toga da ih neki ljudi pogrešno označe kao “sredstva za smirenje”.
Postoje dvije glavne vrste antipsihotika: tipični i atipični. Tipični antipsihotici ili antipsihotici prve generacije razvijeni su 1950-ih, kada su medicinski istraživači stvarno počeli razumijevati i eksperimentirati s kemijom mozga. Atipični antipsihotici razvijeni su nakon 1950-ih i općenito se smatraju naprednijim, budući da ciljaju na specifičnije puteve. Također možete čuti antipsihotike opisane kao “neuroleptike”.
Ovi lijekovi dolaze s velikim popisom nuspojava, uključujući debljanje, drhtanje, tahikardiju, bezvoljnost, pokrete koji se ponavljaju i trzanje. Također je važno da se ovi lijekovi uzimaju na vrijeme kada se koriste u terapiji, te da se pacijenti odviknu od antipsihotika, umjesto da se naglo prestanu uzimati lijekove. Nagle promjene u dozi ili vremenu mogu negativno utjecati na kemiju mozga, uzrokujući ozbiljne probleme za pacijenta. Iz tog razloga liječnici obično pažljivo razgovaraju o upotrebi antipsihotika s pacijentima i njihovim skrbnicima, kako bi se osiguralo da svi uključeni znaju kako sigurno koristiti lijekove.