Antiretrovirusni lijekovi su lijekovi koji su dizajnirani za borbu protiv retrovirusa. Ovi jedinstveni virusi predstavljaju posebne izazove za medicinske stručnjake, a pronalaženje učinkovitih lijekova za njihovo liječenje bio je težak zadatak. Najpoznatiji retrovirusi su virus humane imunodeficijencije (HIV) i sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS). Ove viruse je teško liječiti zbog njihove prilagodljivosti i podmukle prirode.
Retrovirus je obavijen RNA i koristi enzim koji se zove reverzna transkriptaza da pretvori RNA u DNK. Ova pretvorena DNK se spaja sa stanicom koju virus zauzima, inficirajući stanicu i osiguravajući da će se štetna DNK širiti kada se stanica podijeli. Ova pametna metoda napada otežava izbacivanje virusa nakon što se uhvati, a dovodi do mnoštva simptoma, budući da ti virusi napadaju izravno imunološki sustav, a ne tijelo.
Kako bi se uspješno borio protiv retrovirusa, antiretrovirusni lijek mora napadati mehanizme koji im omogućuju da se repliciraju i preuzmu. Postoji niz različitih antiretrovirusnih klasa, a sve su usmjerene na različite faze umnožavanja virusa. Budući da virusi vrlo brzo mutiraju, mnogi pacijenti su prisiljeni uzimati jedinstveni koktel lijekova koji rješava njihovu specifičnu infekciju. Kada se uzima kombinacija lijekova, to je poznato kao visokoaktivna antiretrovirusna terapija (HAART).
Iako antiretrovirusni lijekovi mogu obeshrabriti replikaciju i zaustaviti napredak bolesti, ne mogu je u potpunosti izliječiti. To može biti frustrirajuće za pacijente, jer će možda morati uzimati HAART cijeli život kako bi osigurali da se bolest drži na udaljenosti. To također može biti izazov za liječnike, jer će možda trebati suptilno prilagoditi doze i lijekove kako bi antiretrovirusni lijekovi ostali učinkoviti. Nedovršenje režima može dovesti do povećane rezistencije na lijekove, što je štetno za sve ljude, kao i za pacijenta.
Osim što zahtijevaju doživotnu predanost, lijekovi imaju i visoku cijenu, doslovno i figurativno. Zahvaljujući velikoj potražnji za antiretrovirusnim lijekovima u razvijenim zemljama, mnoge farmaceutske tvrtke razvile su široku paletu lijekova, od kojih su svi vrlo skupi. Pokušaji da se u zemljama u razvoju učine dostupnim jeftinije terapije naišli su na značajno protivljenje. Lijekovi također imaju intenzivne nuspojave, od kojih neke mogu postati toliko teške da se pacijent pita je li mu možda bolje s aktivnom infekcijom.
Kada se propisuju antiretrovirusni lijekovi, pomaže odabrati pružatelja zdravstvene skrbi i držati se njega ili nje. Svaki liječnik ima malo drugačiji pristup retrovirusnim infekcijama koji uključuje pacijentovu jedinstvenu zdravstvenu povijest i iskustvo s antiretrovirusnim lijekovima. Čuvanje svih ovih medicinskih kartona na istom mjestu osigurava visoku kvalitetu skrbi za pacijenta.