Apokrine žlijezde nalaze se u koži, dojkama, kapcima i ušima. One su vrsta egzokrinih žlijezda, koje su žlijezde koje luče hormone u kanal. Slične egzokrine žlijezde su endokrine žlijezde koje izlučuju svoje hormone izravno u krvotok. Određene endokrine žlijezde također oslobađaju hormone zvane pankrini koji utječu samo na specifično ciljane stanice vrlo blizu mjesta gdje se oslobađaju. Primjeri endokrinih žlijezda su hipofiza, gušterača, nadbubrežna žlijezda, jajnici i testisi.
Modificirane apokrine žlijezde smještene u ženskim dojkama su mliječne žlijezde koje proizvode mlijeko. Dodatne, specijalizirane žlijezde smještene u areoli dojke odgovorne su za izlučivanje masnih kapljica u majčino mlijeko. Modificirane žlijezde nalaze se u ušima i pomažu u stvaranju cerumena, poznatijeg kao ušni vosak. U koži i kapcima apokrine su žlijezde znojnice. Najveće koncentracije apokrinih žlijezda znojnica nalaze se u pazuhu i preponama, te u areoli – tamnijoj koži koja okružuje bradavice dojke – i kod muškaraca i kod žena.
Dok većinu stvarnog znoja proizvode jednostavne žlijezde znojnice zvane ekkrine žlijezde, apokrine žlijezde u koži djeluju prvenstveno kao mirisne žlijezde. Te su žlijezde znatno veće, dublje su ugrađene u kožu i proizvode mnogo gušći sekret od ekkrinih žlijezda. Umjesto hlađenja tijela, primarna funkcija apokrinih znojnih žlijezda je proizvesti seksualni miris koji je individualan poput otiska prsta. Ove žlijezde postaju aktivne kad nastupi pubertet i igraju vitalnu ulogu u seksualnoj privlačnosti.
Miris spolnog hormona, nazvan feromon, omogućuje komunikaciju s drugim pripadnicima vrste putem njuha, odnosno njuha. Jedan od rezultata ove tihe komunikacije temeljene na mirisu je seksualno uzbuđenje. Čak i ako ljudi nisu svjesni da se to događa, znanstveno je uvijek iznova dokazano da ti feromoni doista utječu na naše navike parenja.
Miris koji proizvode apokrine žlijezde ne treba miješati s neugodnim tjelesnim mirisom koji proizvode mikroorganizmi koji rastu na vlažnim dijelovima kože. Ti mikroorganizmi stvaraju tjelesni miris probavljanjem sebuma, masne tvari koju luče žlijezde lojnice u koži sisavaca. Prisutnost vode, u obliku znoja iz ekkrinih (jednostavnih) žlijezda znojnica, pomaže u ovom procesu. Ekrine žlijezde aktiviraju se toplinom, što objašnjava zašto se jače znojimo kako temperatura okoline raste. Apokrine žlijezde reagiraju na stres i seksualnu aktivnost te reagiraju stvaranjem znoja s osobno karakterističnim – ali ne i neugodnim – mirisom.