Beta receptori, ili beta adrenergički receptori, dio su simpatičkog živčanog sustava. Simpatički živčani sustav djeluje kontinuirano, ali je također odgovoran za tjelesne promjene koje se događaju u hitnim slučajevima, stvarajući dobro poznatu reakciju borbe ili bijega. Ovi učinci u tijelu uzrokovani su oslobađanjem hormona zvanih adrenalin i noradrenalin, koji se vežu na alfa i beta adrenergičke receptore na ciljnim organima i aktiviraju ih da izazovu specifične promjene. Srce brže kuca, krvni tlak raste, dišni putovi se šire i probava je inhibirana. Beta receptori se nalaze u mišićima u srcu, krvnim žilama, dišnim putovima i maternici te u masnom tkivu.
Tri glavne vrste beta receptora nalaze se u tijelu, poznate kao beta1, beta2 i beta3. Beta receptor se ne smije miješati s onim što se zove receptor beta stanica, koji se nalazi na beta stanicama u gušterači. U mnogim slučajevima beta receptori se nalaze na glatkim mišićima, koji nisu pod voljnom kontrolom, a njihova aktivacija dovodi do opuštanja mišića. Beta1 receptori, koji se nalaze na srčanom mišiću, različiti su. Kada se hormoni vežu za njih i aktiviraju ih, srce se potiče da kuca brže i snažnije.
Beta2 receptori se nalaze na glatkim mišićima u stijenkama krvnih žila, dišnih puteva i u maternici. Njihova aktivacija inhibira kontrakciju mišića i to uzrokuje širenje krvnih žila, širenje dišnih putova i opuštanje maternice. Beta3 receptori nalaze se u masnom tkivu. Kada se aktiviraju, potiču razgradnju masti, proces poznat kao lipoliza, iako značaj toga nije u potpunosti shvaćen.
Lijekovi koji stimuliraju beta receptore mogu se koristiti za liječenje stanja kao što je astma, u kojoj grčevi mišića dišnih putova sprječavaju normalno disanje. Koriste se lijekovi koji selektivno djeluju na beta2 receptore, koji se nalaze na glatkim mišićima u stijenkama dišnih puteva. Oni uzrokuju opuštanje mišića, šireći dišne putove i omogućujući pacijentu da diše.
Lijekovi poznati kao beta-blokatori razvijeni su da blokiraju beta receptore, sprječavajući hormone da se vežu na njih i aktiviraju ih. Neki od ovih lijekova blokiraju i beta1 i beta2 receptore. Jedan primjer je propranolol, koji se koristi za liječenje visokog krvnog tlaka ili hipertenzije. Smanjuje brzinu i snagu kojom srce kuca, ali također može utjecati na disanje sužavanjem dišnih putova. Drugi lijekovi koji selektivno blokiraju beta1 receptore imaju manji učinak na disanje, iako to može biti previše za neke osobe s astmom.