Tijekom Američkog građanskog rata nekoliko se država odvojilo od Sjedinjenih Američkih Država (“Unija”) kako bi formirale Konfederativne Države Amerike. Također poznat kao Konfederacijske države ili Konfederacija, sastojao se od južnih država i teritorija koji su uspostavili de facto vladu koju je vodio predsjednik Konfederacije Jefferson Davis. Sveukupno se 11 južnih država odvojilo od Unije, a Konfederacija je trajala tijekom građanskog rata, od 1861. do 1865. godine.
Iako je postojalo mnogo razloga za razdor između Unije i Konfederacije, primarni uzrok bilo je neslaganje između dviju vlada oko pitanja ropstva. Južne države željele su nastaviti dopuštati praksu, dok sjeverne nisu. Druga pitanja, kao što su prava država te porezi i carine, također su bili glavni izvori napetosti. Kako je odnos između sjevernih i južnih država postajao sve teži, sedam južnih država odlučilo je odvojiti se od Unije. To se dogodilo prije nego što je Abraham Lincoln preuzeo dužnost, ali su se još četiri odvojila nakon što je započeo njegov mandat.
Konfederacijske Države Amerike službeno su se raspale kad se Konfederacijska vojska predala u travnju 1865. Do tada je, međutim, bitka bjesnila između vojski Unije i Konfederacije jer Unija – ili ono što je ostalo od Sjedinjenih Američkih Država – nije priznala Konfederacija kao samostalna nacija. Predsjednik Abraham Lincoln vodio je cilj Unije, a za vrijeme njegovog predsjedništva dvije su se strane borile – kako je to rekao predsjednik Lincoln – kao podijeljena nacija.
Nakon što je građanski rat završio i Konfederacijske Države Amerike ukinute, države koje su se pokušale odcijepiti ponovno su bile zastupljene u Kongresu u nastojanju da zbliže zemlju. Oslobođenim robovima koji su se borili za Uniju, poznatim kao Oslobođeni, privremeno je dano pravo glasa, ali njihova borba za građanska prava nastavit će se tijekom sljedećeg stoljeća.