Sile osovine bile su tri glavne zaraćene strane u Drugom svjetskom ratu: Italija, Njemačka i Japan. Nakratko su im se pridružile i brojne druge nacije, a Italija je zapravo napustila savez pred kraj rata. Zajedno su te sile uspjele preuzeti kontrolu nad velikim količinama zemlje i drugih resursa sve dok nisu poražene 1945.
Izraz “Sile osovine” zapravo je skovao Benito Mussolini, vođa fašističke Italije, 1936. godine, kada su Italija i nacistička Njemačka potpisale pakt o prijateljstvu. Mussolini se hvalio da će Njemačka i Italija postati osovina oko koje će se ostatak Europe biti prisiljen vrtjeti. Godine 1939. dvije su zemlje potpisale ugovor Čeličnim paktom, a 1940. potpisale su službeni sporazum, Trojni pakt, koji je uključivao Imperijalni Japan.
Brojne nacije pridružile su se Osovini, često pod pritiskom, uključujući Mađarsku, Rumunjsku, Slovačku, Bugarsku, Hrvatsku, Tajland i Jugoslaviju. Savez se također ojačao nizom marionetskih država: carski Japan je posebno imao niz takvih država koje je nekada kontrolirao veći dio jugoistočne Azije, uključujući vlade u Manchukou, Burmi, Vijetnamu i Unutarnjoj Mongoliji.
Irak i Finska surađivale su sa silama osovine, nudeći resurse, zemljište i stručnost, iako nisu potpisale nikakve formalne sporazume. Druge su nacije također surađivale u različitom stupnju, uključujući okupiranu Francusku, Portugal, Španjolsku i Dansku. Nakon rata, opseg suradnje na dijelovima ovih zemalja ponekad je bio nejasan, a često je postao tema kontroverzi.
U suprotnosti sa silama osovine bile su savezničke sile: Sjedinjene Države, Britanija i Sovjetski Savez, uz pomoć niza drugih nacija uključujući Australiju, Kanadu, Norvešku, Belgiju i niz južnoameričkih zemalja.
Mnogi ljudi smatraju Osovinu oličenjem zla, ukazujući na ratne zločine počinjene u ime saveza i očitu žudnju za moći i resursima koju pokazuju velika tri člana. Godine 2002. tadašnji predsjednik George Bush snažno se zalagao za povezanost s Osovinom kada je označio Sjevernu Koreju, Irak i Iran “osovinom zla”, navodeći njihovu umiješanost u terorističke aktivnosti.