Godine 1968. američki državni tajnik Robert McNamara naručio je studiju koja analizira umiješanost Sjedinjenih Država u zemlje jugoistočne Azije kao što su Vijetnam i Laos. Rezultirajući dokument od 7,000 stranica kasnije je postao poznat kao “Pentagon Papers” kada je procurio u New York Times 1971. Objavljivanje ovih dokumenata američkim medijima označilo je veliku promjenu u američkom mišljenju o umiješanosti Sjedinjenih Država u brojni sukobi u jugoistočnoj Aziji, a rezultirajući pravni izazovi postavili su nekoliko presedana.
Pentagon Papers ispitivao je politiku Sjedinjenih Država i unutarnje planiranje u jugoistočnoj Aziji od kraja Drugog svjetskog rata do 1968. Radovi su objavljeni interno 1969., a sastojali su se od velikog asortimana originalnih dokumenata, popraćenih tisućama stranica napisanih analiza. od strane službenika State Departmenta. Dokumenti su sadržavali mnogo informacija koje nisu objavljeni američkoj javnosti, uključujući otkrića da su Sjedinjene Države bile dublje uključene u jugoistočnu Aziju nego što je većina građana shvaćala.
Bivši dužnosnik State Departmenta, Daniel Ellsberg, procurio je dokumente Neilu Sheehanu iz New York Timesa. List je odmah počeo objavljivati izvatke iz Pentagonovih dokumenata, zajedno s analitičkim člancima. Kada je predsjednik Nixon saznao za publikaciju, zatražio je zabranu da spriječi Times u tiskanju novina. Dodijeljena je privremena zabrana, ali je i Washington Post pokupio priču i počeo objavljivati dodatne izvatke. Na kraju je slučaj završio na Vrhovnom sudu, a zabrana je poništena, potvrđujući pravo na slobodu govora uključenih novinara i novina.
Mnogi povjesničari ukazuju na Pentagon Papers kao prijelomni trenutak u američkoj povijesti. Podrška Vijetnamskom ratu već je uvelike oslabila među američkim stanovništvom, ali otkrića u novinama izazvala su veliki bijes i reakciju. Uz skandal Watergate, snažno su utjecali i na smjer Nixonove administracije.
Objavljivanje strogo povjerljivih dokumenata u glavnim novinama diljem Sjedinjenih Država također je na kraju dovelo do veće zaštite novinara. Odluka Vrhovnog suda kojom je potvrđeno pravo na objavu kasnije je korištena kao opravdanje za slične slučajeve. Međutim, novinari i dalje izražavaju zabrinutost zbog objavljivanja materijala koji bi mogao utjecati na nacionalnu sigurnost, ukazujući na optužbe za izdaju koje je Bijela kuća uputila na račun izdavača Pentagonovih dokumenata. Mnogi novinari nastavljaju se boriti za više prava i zaštite prema zakonu, koristeći Pentagon Papers kao izvrstan primjer zašto su ta prava važna.