Biomimetički roboti svoju strukturu i osjetila posuđuju od životinja, poput ljudi ili insekata. Njihove sposobnosti su preslikane iz najvećih primjera uspjeha na Zemlji, živih organizama; imaju tendenciju da bolje funkcioniraju u nepredvidivom stvarnom svijetu nego u kontroliranoj laboratorijskoj vještini. Inženjeri robotike mogu spojiti stručnost iz područja biologije i računalnog inženjerstva.
Napredak u biološkim istraživanjima znače da znamo puno više o tome kako životinje preživljavaju, na primjer osjetilni organi dubokomorskih stvorenja ili stopala gekona koja prkose gravitaciji. Brzina, snaga i veličina računala znače da možemo stvarati programe koji oponašaju neurofiziološke funkcije mozga. Obrnuti inženjering (praćenje rezultata kroz njegov proces do njegovog izvora) ima načelo da uzrok postoji. Stoga, samo saznanje da postoji životinja koja može pratiti pokretne objekte dok leti kroz svemir bez vidljive svjetlosti, dokazuje da je to moguće.
Da biste zamislili takvog biomimetičkog robota, razmislite o njegovoj metodi kretanja. Zapamtite, takav robot nikada ne bi imao kotače na osovini, ali bi se mogao vijugati poput crva ili skakati poput ptice. Možda ima senzorne “organe”, poput instrumenta za mjerenje temperature. Također, njegove sposobnosti će vjerojatno biti nešto u čemu ljudi nisu vješti, poput lociranja podvodnih mina ili ne mogu dovoljno brzo.
Najpoznatiji rani biomimetički roboti bili su žohar i jastog. Dva sveučilišna istraživačka tima na čelu robotike razvila su ih za navigaciju u svom prirodnom okruženju tla posutom preprekama, odnosno šljaštem oceanskim zaljevom. “Šesteronožac koji se širi” ima šest visokih nogu koje uzorkuju redoslijed svojih koraka nakon žohara. To mu omogućuje kretanje po neravnom terenu bez prevrtanja ili oštećenja tijela. Robo-jastog ravnomjerno se kreće morskim dnom i prati mirise do izvora, čak i kroz uzburkanu vodu.
U konačnici, idealan biomimetički robot obavlja svoje zadatke autonomno, bez stalnog ljudskog usmjerenja. Moći će se kretati, prikupljati senzorne informacije, komunicirati sa svojom okolinom i samostalno donositi odluke. Vojska bi jednog dana mogla zaposliti pse robote koji će služiti kao pomoćnici u čoporu da nose vojničke zalihe na teškim terenima.