Blaxploitation filmovi su žanr filma koji je dosegnuo vrhunac popularnosti 1970-ih u Americi. Usmjereni na afroameričku publiku, ovi filmovi su uglavnom koristili crnu glumačku ekipu i prikazivali priče smještene u urbanu Ameriku. Filmovi o blaxploitationu najčešće su imali nizak budžet usmjeren na marketinške kampanje, a sadržavali su zvučne zapise soul i funk glazbe. Izraz blaxploitation kombinacija je riječi “crni” i “eksploatacija”. U Hollywoodu su filmovi o iskorištavanju niskobudžetni filmovi koji se oslanjaju na privlačne elemente, kao što su krv, nasilje ili seksualni sadržaj, kako bi privukli publiku.
Prvi blaxploitation film koji je privukao široku medijsku pozornost bila je Baadasssss Song Sweet Sweetbacka. Ovaj film iz 1971. fokusiran je na bijeg crnca od bijelih policajaca nakon bijega iz pritvora. Baadasssss Song Sweet Sweetbacka sadržavala je mnoge teme koje će postati glavni oslonci žanra, uključujući učinke ugnjetavanja na crnačku populaciju i opasni svijet droga, militantnih skupina i bandi. Film se pokazao neočekivano popularnim i često se smatra odgovornim za pokretanje žanra blaxploitation.
Vjerojatno najpoznatiji film o blaxploitation filmovima je klasični akcijski film iz 1971., Shaft. S Richardom Roundtreeom kao detektivom Johnom Shaftom, film ulazi u svijet urbanog života isprekidanog nasiljem i bandama. Soundtrack, uglavnom glazbenika Isaaca Hayesa, sadržavao je poznatu “Theme from Shaft”, koja je 1972. godine osvojila Oscara za najbolju originalnu pjesmu.
Unatoč privlačnosti filmskog žanra usmjerenog na tipično nedovoljno zastupljenu manjinu, filmovi o blaxploitaciji naišli su na brze kritike. U svom prikazu afroameričkog svijeta, filmovi su se uvelike usredotočili na mračne potkožne struje društva i promovirali mnoge netočne stereotipe o crncima. Organizacije poput Nacionalne udruge za unapređenje obojenih ljudi (NAACP) borile su se protiv filmova, smatrajući ih i rasističkim i štetnim za napore prema jednakosti.
Bez obzira na kritike, filmovi o blaxploitaciji bili su ključni u razvoju glasa crnih filmaša u Hollywoodu. Moderni filmaši poput Spikea Leeja i Johna Singletona iskoristili su uspjeh filmova napravljenih posebno za afroameričku publiku kako bi stvorili filmove koji su relevantni i važni i za filmski svijet i za stvarni svijet. Unatoč bezobraznoj i pomalo besmislenoj prirodi mnogih ranih filmova o blaxploitaciji, oni su nedvojbeno bili vitalni u stvaranju uravnoteženijeg i raznolikijeg filmskog krajolika.