Buddhe iz Bamiyana bili su dva ogromna Buda urezana u liticu u Afganistanu. Buddhe iz Bamiyana su UNESCO-va svjetska baština, a od 2003. godine. Smatraju se vrlo ugroženima, nakon što su ih 2001. uništila talibanska vlada u Afganistanu.
Bamiyan je na Putu svile, ruti koja je povijesno povezivala Indiju i Kinu s Europom i Bliskim istokom. Bamiyan je bio dio indijskog kraljevstva do 12. stoljeća i bio je pod jakim utjecajem budističke kulture kraljevstva. Male umjetne špilje raštrkane su obroncima planine u Bamiyanu, a te su špilje stoljećima služile kao dom budističkim pustinjacima. Ovi su pustinjaci urezali vjersku umjetnost u brda duž svih litica, ali Bude iz Bamiyana bili su daleko najveći i najimpresivniji od ovih rezbarenja. Povijesno gledano, kineski hodočasnik je u 7. stoljeću opisao Bamiyan kao užurbano središte budizma, s više od tisuću redovnika koji tamo žive.
Buddhe iz Bamiyana bili su visoki 121 stopu (37 m) i 180 stopa (55 m). Ovi kipovi su do svog uništenja bili najveći stojeći kipovi Bude na svijetu. Kipovi su bili zadivljujući i svojom veličinom i svojom zamršenošću, s detaljima izrađenim pomoću štukature od blata i slame. Cijeli kipovi su u jednom trenutku bili oslikani, ali čak i prije njihovog uništenja ova je boja gotovo nestala, a ostale su samo male mrlje.
Oba Buddhe iz Bamiyana isklesana su negdje u ranom 6. stoljeću. Kombiniraju indijski i grčki umjetnički stil, a nose tunike helenskog tipa, bez sumnje kao rezultat prodora Aleksandra Velikog u regiju i uvođenja grčkih stilova
Počevši od 12. stoljeća, razna budistička svetišta i kipovi počeli su biti napadnuti u Afganistanu, prvenstveno osvajanjem muslimanskih vladara i vojske. Mnogi su tvrdolinijaši tijekom godina smatrali budističke kipove izravnim kršenjem zapovijedi protiv urezanih slika. Unatoč tome, Buddhe iz Bamiyana su uvijek iznova bili pošteđeni uništenja, čak i dok su druga sveta mjesta bila opljačkana i uništena.
Godine 1999. Mullah iz Afganistana objavio je dekret u kojem se navodi da će Buddhe iz Bamijana i dalje biti očuvane. Kao svoje glavno opravdanje istaknuo je da budući da zemlja više nije sadržavala budističku populaciju, malo je vjerojatno da će Bude iz Bamiyana biti izvor poštovanja, te stoga nisu kršili zapovijed.
Međutim, tijekom sljedeće dvije godine radikalni svećenici u Afganistanu započeli su sveobuhvatni napad na mnoge oblike slika, čak i na one koje su tradicionalno prihvaćala islamska društva. Godine 2001. to je došlo do izražaja s dekretom kojim se naređuje uništavanje svih kipova u zemlji. Kao odgovor, Organizacija islamske konferencije (OIC) sastala se i izdala priopćenje podržavajući očuvanje Buddha iz Bamijana. Tri države koje su službeno priznale talibansku vladu bile su među onima koji su podržali poštedu kipova.
Ipak, u ožujku te godine, Buddhe iz Bamiyana uništeni su dinamitom. Nakon njihovog uništenja došlo je do ogromnog negodovanja javnosti. Nakon pada talibanskog režima u Afganistanu, brojne skupine udružile su se obećavajući novac za financiranje njihove obnove. Počeli su radovi na ovoj obnovi, ali će vjerojatno proći mnogo godina dok Buddhe iz Bamiyana ponovno ne budu vidljive u svom punom sjaju. Međutim, čak i u svom pomalo uništenom stanju, Buddhe iz Bamiyana ostaju nevjerojatan prizor za promatranje, a iako je regija trenutno pomalo nestabilna, oni su još uvijek popularna turistička atrakcija.