Klorofluorougljikovodici, od CFC-a, kemijski su spojevi razvijeni kao alternativa opasnijim kemikalijama za razne primjene. Razvijeni su 1930-ih za upotrebu uglavnom u hlađenju i kao tvar za pogonsko gorivo u proizvodima kao što su aerosolne limenke. Međutim, iako predstavljaju manje izravnu prijetnju pojedincima, mogu predstavljati neizravnu prijetnju globalnom okruženju.
CFC sadrže nekoliko organskih spojeva i formule mogu varirati. Međutim, najčešće korišteni organski spojevi su ugljik, fluor, klor i vodik. Ovi spojevi nisu toksični i nisu zapaljivi, što ih čini idealno prikladnim za upotrebu kao pogonsko gorivo i druge kućne potrebe. Jedan od trgovačkih naziva CFC-a je freon, koji se koristi kao rashladna tekućina ne samo za hladnjake već i za klimatizacijske jedinice, kako u vozilima, tako i u domovima.
CFC-i, nakon njihovog stvaranja 1930-ih, brzo su postali proizvod izbora mnogih proizvođača. Međutim, kako su CFC-i povećali svoju prisutnost na tržištu, mnogi nisu shvaćali koliko su štetni za određene dijelove okoliša. Stoga je neprestana upotreba kemikalija tijekom godina počela uzimati danak, posebno na ozonskom omotaču, sloju Zemljine atmosfere koji pomaže u odbijanju ultraljubičastih (UV) zraka. Nadalje, CFC također doprinose globalnom zatopljenju. Zbog ovih problema, neke zemlje, poput Sjedinjenih Država, uvelike su zabranile korištenje CFC-a.
Ozonski omotač je vrlo ranjiv, ali vitalan dio zaštite Zemlje od štetnih sunčevih UV zraka. Mnogi ljudi govore o “rupi” u ozonu koja se razvila na dijelovima južne hemisfere, a najviše u blizini i iznad Antarktika. Oni koji žive na južnom dijelu Južne Amerike, južne Australije i sličnih geografskih širina primijetili su povećanje štetnih učinaka jačih UV zraka, uključujući više slučajeva raka kože i problema s vidom.
Razlog zašto su CFC toliko štetni za ozonski omotač je prisutnost klora koji je dio spoja. Sunčeve zrake djeluju na razgradnju CFC-a koji se oslobađaju u atmosferu, a klor, koji inače nije prisutan u atmosferi u vrlo visokim koncentracijama, počinje razbijati ozonski omotač. CFC-i imaju život u atmosferi od 20 do 100 godina, što znači da se štetni učinci mogu osjećati desetljećima.
Štetni element koji djeluje na globalno zagrijavanje je ugljik. Ugljik pomaže zadržati toplinu u atmosferi, odbijajući dopustiti da se ona reflektira natrag u svemir. Kako se ugljik razbija u CFC-ima, učinci globalnog zatopljenja se pojačavaju.