Krepukularne zrake su snopovi sunčeve svjetlosti koji izgledaju kao da dolaze iz određene točke na nebu, najklasičnije Sunca, iako se mogu pojaviti i na horizontu nasuprot Suncu. Brojni alternativni nazivi koriste se za opisivanje krepuskuloznih zraka, često integrirajući religijske reference, odražavajući činjenicu da ovaj upečatljivi vizualni fenomen može izgledati kao Božja ruka na nebu. Možda poznajete krepusularne načine kao što su Jakovljevi prsti, razbijanje oblaka, Božje zrake, Budin prst ili sunce koje vuče vodu.
Zapravo, ove svjetlosne zrake su stvarno paralelne jedna s drugom, samo izgledaju da dolaze iz ujedinjene točke zbog perspektive. Zamislite krepuskularne zrake kao skup željezničkih tračnica. Kada gledate željezničke pruge ravno, možete primijetiti da se čini da se spajaju u točki u daljini, iako to nije slučaj. Krepuskularne zrake djeluju na isti način.
Ovaj vizualni efekt nastaje kada se sunčeva svjetlost naizmjenično raspršuje prašinom, kišom, snijegom ili maglom i zaklanja nečim što baca sjenu. Klasično, krepuskularne zrake se pojavljuju kao snopovi svjetlosti koji dolaze iz oblaka, pri čemu sunčeva svjetlost probija oblak na tankim mjestima dok oblak zasjenjuje druge regije, stvarajući iluziju svjetlosnih stupova. Krepukularne zrake također se mogu stvoriti međuigra svjetla i sjene u šumi, blizu planine ili u teško izgrađenom području kao što je financijska četvrt u centru grada.
Tipično, krepuskularne zrake pojavljuju se oko zore i sumraka, što objašnjava njihov naziv: “krepuskularno” znači “koji se odnosi na sumrak”. Uvjeti su idealni za viđenje krepuskuloznih zraka u sumrak zbog povećanog kontrasta, koji ove zrake svjetlosti čini mnogo vidljivijima. Međutim, mogu se vidjeti u bilo koje doba dana, ovisno o uvjetima.
Većinu vremena čini se da krepuskularne zrake zrače iz Sunca. Međutim, ponekad se mogu vidjeti antikrepuskularne zrake, koje se pojavljuju nasuprot Suncu. Ove krepuskularne zrake nastaju refleksijom sunčeve svjetlosti na oblaku ili drugoj površini nasuprot Suncu. U nekim prilikama, antikrepuskularne zrake mogu čak uokviriti mjesec dok počinje rasti, stvarajući vrlo nezaboravnu vizualnu sliku.
Ti se snopovi svjetlosti obično koriste u umjetničkim djelima, posebno u religioznoj umjetnosti, za osvjetljavanje scene i stvaranje većeg kontrasta i vizualnog interesa. Fotografi jako vole raditi s crepuskularnim zrakama, jer interakcija svjetla i sjene može stvoriti vrlo zanimljivu fotografsku kompoziciju.