Cikasi su red sjemenskih biljaka, Cycadales, poznati po svojim debelim deblima i složenim listovima, tropskoj i suptropskoj rasprostranjenosti te povezanosti s mezozoičkom erom i dinosaurima. Prije pojave cvjetnica prije oko 80 milijuna godina, cikasi i njihovi srodnici, četinjača, bili su dominantne biljke na Zemlji. Cikasi su jedan od četiri odjela golosjemenjača (biljke koje ne cvjetaju sjemenke). Ostali odjeli su četinjača, ginko i gnetofiti. Golosjemenjača ima “golo sjeme” za razliku od kritosjemenjača, čije je sjeme zaštićeno karpalom. Cikas se često miješa s paprati i palmama, iako nisu u srodstvu ni s jednim ni s drugim.
Evolucija cikasa je datirana u rani perm, prije oko 280 milijuna godina, iako postoji mogućnost da su neki cikasi postojali u karbonu, već prije 325 milijuna godina. Brzo su dobili svjetsku rasprostranjenost, nalazeći se na svim velikim kontinentima koji su postojali u to vrijeme. Cikasi su, budući da su se prilagodili suptropskim i tropskim uvjetima, cvjetali sljedećih 200 milijuna godina, jer je temperatura cijelog planeta bila blaga i prilično ujednačena. Ne bi bilo neobično vidjeti kako cikasi rastu na području današnje sjeverne Europe ili sjevera Sjedinjenih Država.
Cikasi su neobični po tome što su fosili peludi pokazali da su nekada bili daleko raznovrsniji nego danas. Postoji samo oko 305 postojećih vrsta cikasa, za razliku od tisuća koje su vjerojatno postojale kada je podjela biljaka bila na vrhuncu. Značajne genetske razlike između tri glavne preživjele loze cikasa također ukazuju na njihovu staru genetsku raznolikost. Cikasi su obično endemični za svoje kontinente – američki cikasi se razlikuju od afričkih, koji su pak drugačiji od cikasa u jugoistočnoj Aziji. Postoji znatna količina neslaganja oko toga koliko vrsta cikasa uistinu postoji, jer se neke različite vrste mogu križati, što postavlja pitanja o konvencionalnom konceptu biološke vrste.