Digitalni projektori su moderna zamjena tradicionalnijim projektorima za transparentnost. Transparentni projektori rade tako što svijetle kroz poluproziran materijal, kao što su dijapozitivi ili film. Digitalne, naprotiv, projiciraju digitalnu sliku izravno s računala kroz leću na ekran. Postoje četiri tehnologije koje se mogu koristiti u ovim tipovima projektora.
Projektori Eidophor, korišteni 1950-ih, bili su prvi digitalni projektori. Koristili su masnu površinu u rotirajućem disku sa svjetlošću koja je sijala kroz nju i koristili su snop elektrona da poremete ulje na vrlo precizan način. Iako su projektori Eidophor bili vrlo primitivan oblik projektora, ipak su bili sposobni proizvoditi slike u boji. Međutim, nakon mnogo jednostavnijih, jeftinijih i točnijih uređaja, projektori Eidophor se više ne koriste.
Digitalni projektori s katodnom cijevi (CRT) rade na istim općim principima kao i CRT televizori. Postoje tri glavne konfiguracije za CRT projektore: projektor može imati jednu RGB (crvenu, zelenu i plavu) cijev u boji s jednom lećom, jednu crno-bijelu cijev s rotirajućim kotačićem boja ili tri RGB cijevi u boji s tri leće . U svim ovim konfiguracijama, slika se proizvodi u relativno maloj veličini u rasponu od šest do dvanaest inča (15-30 cm), a zatim se povećava pomoću leće na velikom ekranu. Ovi uređaji su prilično glomazni i teški, što ih čini prikladnim prvenstveno za fiksne lokacije.
Digitalni projektori s zaslonom s tekućim kristalima (LCD) mnogo su lakši i prenosiviji od svojih CRT rođaka, što ih čini široko popularnim. Pojavom novih LCD tehnologija razvijeni su digitalni projektori koji imaju vrlo jasnu i oštru vjernost čak i pri velikim veličinama projekcija. LCD-i koji se koriste u ovim strojevima su približno veličine malog dijaprojektora u boji, a projektori zapravo rade vrlo poput tradicionalnog dijaprojektora. Glavna razlika je u tome što se tobogan stalno mijenja.
I CRT i LCD projektori poznati su kao transmitivni projektori, što znači da svjetlost svijetli kroz sliku kako bi je projicirala. Međutim, postoji još jedna klasa digitalnih projektora, poznata kao reflektirajući projektori, koji pružaju mnogo višu kvalitetu slike.
Texas Instruments proizvodi čip za jedini trenutno održiv reflektirajući digitalni projektor koristeći tehnologiju poznatu kao DLP (Digital Light Processing). Oni imaju niz sićušnih zrcala, po jedno za svaki piksel. Kako se ta zrcala premještaju tako da ili ne postavljaju svjetlo na ekran, stvaraju sjenčanje koje stvara iluziju potpune slike. DLP tehnologija se koristi u kinima dok prelaze na digitalne projektore, zbog svoje iznimno visoke kvalitete i vjernosti te nedostatka piksilacije čak i pri velikim veličinama slike.