Dimni plinovi su nusproizvodi izgaranja koji se klasično odvode kroz duge cijevi poznate kao dimni kanali. Ovi plinovi se tretiraju kao zagađivači. Dimovodi se mogu nazvati “skladi”, a mogu se naći u obliku dimnjaka, kanala ili jednostavnih cijevi. U svijetu se svakodnevno stvaraju velike količine dimnih plinova, pri čemu su teška industrija, a posebno elektroprivreda, odgovorne za ogroman postotak ukupne proizvodnje. Ovi plinovi također nastaju kad god ljudi zapale vatru ili voze automobil.
Sadržaj dimnih plinova je prilično promjenjiv. Medij koji se spaljuje može pridonijeti nizu različitih spojeva, a uvjeti pod kojima se izgaranje također mogu stvoriti više ili manje emisija. Nepotpuno izgaranje na niskim temperaturama ili u objektima s lošim upravljanjem, na primjer, ima tendenciju stvaranja većeg onečišćenja.
Neke stvari koje se obično nalaze u dimnim plinovima uključuju: vodenu paru, ugljični dioksid, dušik, čestice, kisik, ugljični monoksid, dušikov oksid, ugljikovodike i sumporov oksid. Neki od ovih spojeva potencijalno su štetni za okoliš, zbog čega su ovi plinovi problem zabrinjavajućih zagovornika zaštite okoliša. Dimni plinovi također mogu biti opasni za ljudsko zdravlje, što bi se moglo dogoditi ako bi bili zarobljeni u inverziji zraka koja ih je nekoliko dana prikovala uz tlo, prisiljavajući ljude u tom području da udišu opasne onečišćujuće tvari koje bi im mogle oštetiti pluća.
Postoji niz načina na koje se dimni plinovi mogu kontrolirati, a procesi koji ih proizvode često su strogo regulirani kako bi se smanjile razine emisija. Jedna od najboljih metoda za kontrolu je izbjeći njihovo stvaranje, bilo korištenjem alternativne tehnologije, poboljšanjem razine učinkovitosti u postrojenju ili proučavanjem načina na koje bi se radni uvjeti mogli poboljšati kako bi se smanjila proizvodnja nusproizvoda izgaranja. Plinovi koji se ne mogu spriječiti mogu se zarobiti pomoću filtera i pročistača koji čiste zrak koji izlazi iz dimnih kanala tako da pri ispuštanju u okoliš sadrži prvenstveno bezopasne komponente.
Zapravo, pročišćavanje dimnih plinova može čak biti isplativo za pametnu tvrtku. Na primjer, prehrambena industrija koristi ugljični dioksid i spremna je platiti za pročišćeni ugljični dioksid ekstrahiran iz dimnih plinova. Ova uporaba također rješava problem što učiniti s onečišćujućim tvarima nakon što se ukloni iz dimovodne cijevi. Emisije iz dimnih cijevi se rutinski testiraju kako bi se utvrdilo jesu li plinovi adekvatno pročišćeni prije nego što se ispuste u okoliš.