Dokazi iz druge ruke odnose se na dokaze koji se pružaju “iz druge ruke” u sudnici. Dokazi iz druge ruke isključeni su iz sudskih predmeta prema pravilu o dokazima iz druge ruke. To znači da su dokazi iz druge ruke neprihvatljivi na sudu.
Kada se vodi sudski spor, i optuženik i tužitelj predstavljaju svjedoke kako bi pomogli sucu ili poroti rekonstruirati događaje koji su doveli do parnice ili kaznenog postupka. Izvještaji svjedoka osmišljeni su tako da pruže jasniju sliku onoga što se dogodilo i da pomognu u uvjeravanju suda da su tužitelj ili tuženik u pravu i da imaju pravo dobiti slučaj. Svjedoci se predstavljaju iu kaznenim i građanskim suđenjima.
Postoje određena ograničenja za ono o čemu svjedok može svjedočiti. Na primjer, vještaci mogu svjedočiti o onome za što vjeruju da se moglo dogoditi u predmetu, ali moraju imati dovoljno kvalifikacija da uvjere sud da imaju znanje za iznošenje takvih nagađanja o slučaju. Pravilo iz druge ruke jedno je posebno ograničenje onoga o čemu svjedoci, općenito, mogu svjedočiti.
Prema pravilu o iskazima iz druge ruke, svjedok ne može svjedočiti o izjavama datim izvan suda. U suštini, to znači da on ne može svjedočiti o tome što je netko rekao ili mislio izvan sudnice. Pravilo o dokazima iz druge ruke postavljeno je u Saveznim pravilima o dokazima, član VIII.
Prema saveznim pravilima o dokazima, izjave iz druge ruke definiraju se kao sve izjave pod stavkom “osim one koju je deklarant dao tijekom svjedočenja na suđenju ili ročištu, ponuđene kao dokaz da se dokaže istinitost stvari koja se tvrdi”. To znači da ako iskaz nije dao svjedok na sudu i ako mu se ponudi da dokaže istinitost onoga što svjedok govori, ona nije dopuštena. Prema ovom pravilu, dakle, svjedok ne može svjedočiti o bilo čemu što je netko drugi rekao ili mislio, niti može svjedočiti o bilo čemu što je on sam rekao ako je rečeno izvan suda.
Pretpostavka koja stoji iza pravila o dokazima iz druge ruke je da su ljudi nepouzdani i da izjave date usputno nisu nužno istinite i ne bi ih trebale podnositi kao dokaz na sudu. U sustavu common lawa, takvi se dokazi ne mogu prezentirati sucu ili poroti tijekom formalnog kaznenog ili građanskog suđenja, iako se mogu prezentirati u pretkrivičnom postupku. Sustav građanskog prava je labaviji u pogledu dokaza iz druge ruke od sustava common law, što daje sucima više slobode da uzmu u obzir dokaze iz druge ruke prilikom odlučivanja u predmetu.