Dokazi na suđenju su informacije koje se iznose na glavnom pretresu i koriste se za dokazivanje jednog od elemenata argumenta tužitelja, tužitelja ili tuženika. Vrste dokaza razlikuju se ovisno o prirodi predmeta i ovisno o tome što osoba koja ih iznosi pokušava dokazati. Općenito, svi dokazi prihvaćeni na suđenju moraju slijediti pravila o dokazima jurisdikcije u kojoj se suđenje odvija.
Odgovarajući dokazi na suđenju su dokazi koji su osmišljeni kako bi dokazali jedan od elemenata slučaja ili su osmišljeni da uvedu sumnju. Tužitelj, na primjer, mora dokazati različite stvari u različitim predmetima. Ako pokušava dokazati da je ugovor prekršen, mora dokazati da je ugovor postojao i mora dokazati da tuženik nije ispunio uvjete ugovora. U takvom slučaju tuženik bi pokušao uvesti sumnju u postojanje ugovora ili bi pokušao uvesti sumnju u to je li doista propustio ispuniti uvjete ugovora. Također bi mogao predstaviti dokaze na suđenju koji pokazuju da se doista pridržavao uvjeta ugovora.
Tužitelj bi u slučaju nemara, s druge strane, morao dokazati da je tuženik bio nemaran ili nemaran te da je tuženik prouzročio ozljedu te da je ozljeda dovela do štete. Svaki od njih su zasebni elementi predmeta, a tužitelj bi mogao dostaviti dokaze koji se odnose na svaki od elemenata predmeta. Tuženik bi tada mogao izvesti dokaze koji pobijaju ono što je tužitelj rekao.
Dokazi na suđenju mogu imati mnogo oblika. To može biti iskaz svjedoka. To može biti DNK dokaz ili forenzički dokaz. To mogu biti dokazi kao što su fotografije mjesta zločina ili fotografije mjesta prometne nesreće.
Sve vrste dokaza moraju slijediti pravila o dokazima. Na primjer, ako policija u kaznenom predmetu želi ući u kuću kako bi pribavila dokaze na suđenju, prvo mora dobiti nalog za pretres ili dokazi možda neće biti prihvatljivi. Ako svjedoka treba pozvati da svjedoči, on ne može svjedočiti o stvarima koje je načuo, jer bi se to smatralo “reklama iz druge ruke”. On može svjedočiti samo o stvarima o kojima stvarno zna; ovo pravilo i druga pravila o dokazima osmišljena su kako bi se osigurala pravičnost u pravosudnom sustavu i zaštitila prava tužitelja i tuženika.