Dopaminske kapi su intravenske isporuke dopamina, neurotransmitera koji se prirodno proizvodi u tijelu koji može biti neophodan hemodinamski nestabilnom pacijentu, osobi s abnormalno niskim krvnim tlakom. Medicinski stručnjak će naručiti kap po potrebi, usmjeravajući medicinsku sestru da nadzire pacijenta i prilagodi kap po potrebi. Prilagodbe su važna komponenta liječenja, budući da pacijenti mogu na različite načine reagirati na lijek, a medicinska sestra mora titrirati porođaj gore-dolje kako bi pacijent bio siguran i udoban.
Zdravstveni djelatnici obično preporučuju dopaminske kapi za pacijente s rizikom od šoka uzrokovanog niskim krvnim tlakom. To mogu uključivati pacijente s nedavnom poviješću operacija na otvorenom srcu, srčanim udarima ili zatajenjem bubrega. Početna doza ovisi o težini bolesnika. Medicinska sestra razrjeđuje lijek u intravenskoj vrećici sa sterilnom fiziološkom otopinom ili nekom drugom otopinom za infuziju i postavlja da kaplje stalnom brzinom u pacijentovu intravensku liniju.
Svrha dopamina je povećati dotok krvi u unutarnje organe i povisiti krvni tlak. Medicinska sestra također može davati lijekove za povećanje volumena krvi, jer će to učiniti lijek učinkovitijim. Kako pacijent počne reagirati, simptomi niskog krvnog tlaka trebali bi se povući. Kapljice su najsigurnije i najučinkovitije kod pacijenata koji nisu u završnoj fazi bolesti, jer će njihova tijela moći učinkovito iskoristiti lijek.
Nuspojave dopaminskih kapi mogu uključivati promjene krvnog tlaka, mučninu i povraćanje. Pacijenti trebaju prijaviti sve simptome bolesti zdravstvenom djelatniku kako bi on ili ona mogli poduzeti odgovarajuće mjere za rješavanje situacije. Za pacijente koji ne mogu komunicirati, medicinske sestre se oslanjaju na povratne informacije iz vitalnih provjera i drugih vizualnih znakova. Pacijenti u nevolji mogu biti nemirniji i mogu pokazivati druge znakove, poput problema s disanjem ili ponavljanog kašljanja.
Ovaj intravenski lijek je vrlo moćan i mora se razrijediti prije primjene i doza držati unutar sigurnog raspona. Bolnice obično postavljaju pravila za njegovu upotrebu kako bi povećale sigurnost pacijenata i osigurale da se lijek koristi sigurno i učinkovito. Ti postupci mogu uključivati obrise sigurnih raspona doza, koje medicinske sestre ne bi smjele prekoračiti, kao i zahtjeve za bilježenje procesa razrjeđivanja kako bi se potvrdilo da je lijek sigurno pripremljen za pacijenta. U slučaju liječničke pogreške, bolnica će provesti reviziju kako bi otkrila zašto se to dogodilo i izraditi politike za sprječavanje budućih pogrešaka slične prirode.