Odbori za dopisivanje bili su skupine koje su formirala zakonodavna tijela ili posebne organizacije kako bi osigurale sredstvo komunikacije između političkih vođa 13 američkih kolonija u 18. stoljeću. Potaknuti specifičnim događajima koji su zadirali u slobodu kolonista, odbori će na kraju poslužiti kao opća zvučna ploča za rastuće nezadovoljstvo kolonijalnih vođa carskom vladavinom Velike Britanije.
Godine 1764. u Massachusettsu je osnovan prvi od formalnih odbora za korespondenciju kao odgovor na Zakon o valuti, a takvi će odbori prevladavati u kolonijama u desetljeću koje je slijedilo. Najvažnije nasljeđe odbora poslužilo je kao poticaj i za Prvi i za Drugi kontinentalni kongres, tijela koja će poslužiti kao osnova za prvu ujedinjenu, samoupravnu vladu u Sjedinjenim Državama.
Kada su kolonisti u Sjedinjenim Državama prvi put počeli osjećati nemir zbog ograničenja slobode koje je britanska vladavina postavila, imali su malo sredstava da to gađenje prenesu s udaljenim kolonijama. Formirajući odbore za korespondenciju, politički čelnici u kolonijama mogli su suštinu ovih pritužbi prenijeti na papir, a zatim te informacije distribuirati stanovništvu putem kurira na konjima ili poštanskih brodova. To je pomoglo ujedinjenju kolonija jer su se počeli gomilati različiti incidenti koji su na kraju doveli do toga da su kolonije poduzele oružje protiv svojih britanskih imperijalnih vladara u američkom ratu za nezavisnost.
Te su odbore često formirali članovi kolonijalnog zakonodavstva, ali su ponekad bili rezultat posebnih organizacija formiranih u tajnosti. Najznačajnija od ovih skupina bila je Sinovi slobode, koja se prvi put podigla u New Yorku 1765. godine u suprotnosti sa Zakonom o pečatima. Slične su skupine nastale u Massachusettsu, Carolini, Virginiji i Georgiji.
Odbori za korespondenciju su izvorno počeli kao način na koji kolonijalni vođe protestiraju protiv specifičnih akcija koje su poduzeli Britanci, kao što je Zakon o valuti iz 1764., koji je poslužio kao katalizator za prvi odbor. Na početku su odbori imali konzervativan ton. Kako je bijes rastao, pružili su medij za istaknute državnike kao što su Samuel Adams i Thomas Jefferson da izraze svoje filozofije o promjenjivom smislu javnog osjećaja. Odbori su na taj način služili ideološkom ujedinjenju kolonija prema cilju neovisnosti.
U konačnici, dopisni odbori bili su ključni u usklađivanju kolonijalnih snaga za Prvi i Drugi kontinentalni kongres koji bi utrli put neovisnosti SAD-a. Ben Franklin je koristio korespondencijski odbor kako bi zagovarao da se kolonijalni čelnici sastanu na Prvom kontinentalnom kongresu 1774. kako bi se pozabavili sramotama koje je Velika Britanija gomilala na njih. Kad su više problema i bitke kod Lexingtona i Concorda na kraju dovele do Drugog kontinentalnog kongresa 1775., radikalniji elementi odbora počeli su prevladavati svojim zalaganjem za samoupravu i slobodu od Velike Britanije.