Prilozi za kampanju općenito se odnose na novac koji se daje ljudima koji se natječu za izabrane dužnosti. Većina zemalja, regija ili država unutar tih zemalja imaju zakone koji određuju tko može doprinijeti kampanjama i koliko novca može dati. U nekim zemljama samo pojedinci mogu doprinositi, dok je poduzećima ili korporacijama zabranjeno davati doprinose. U Sjedinjenim Državama, zakon pod nazivom Reforma financiranja kampanja potaknuo je takvu raspravu da je američki Vrhovni sud morao donijeti odluku o ustavnosti zakona.
U većini zemalja ljudi koji se natječu za funkcije i njihovi izborni odbori dužni su voditi brižljivu evidenciju o doprinosima u kampanji. Evidencija obično uključuje ne samo iznos u dolarima, već i datum kada je donacija primljena i tko je donirao. Ako se pojave bilo kakva pitanja o zakonitosti doprinosa kampanji, ove evidencije mogu biti predmet pregleda nadzornih i sudskih grana u bilo kojem trenutku, a ponekad i bez naloga ili sudskog poziva.
Smatra se da su strogi i pažljivo praćeni propisi o doprinosima u kampanji nužni kako bi se ograničila pojava mita i korupcije. Ovi propisi imaju za cilj zabraniti bogatim i utjecajnim pojedincima ili korporacijama da “kupe” vlastite kandidate. Ograničavanjem količine novca koju može donirati bilo koji pojedinac, nadamo se da nitko neće moći steći nesrazmjeran utjecaj na određenog kandidata.
U siječnju 2010. Vrhovni sud SAD-a donio je važnu presudu o “Citizens Unitedu”. Ovaj slučaj je na kraju primorao Vrhovni sud da donese odluku o pitanju velikih korporacija i kako one mogu legalno donirati za kampanje. Prijavljeno je da je Vrhovni sud bio dosta podijeljen po tom pitanju, ali je u odluci 5-4 na kraju stao na stranu korporacija.
Bit argumenta bila je da su ograničenja doprinosa za kampanju kršenje Prvog amandmana Ustava. Ovaj amandman omogućava slobodu govora. Argument je bio da sloboda govora također uključuje mogućnost potpore i doniranja izbornih kampanja, bez nepotrebnih ograničenja.
Neki ljudi vjeruju da bi se sloboda govora, kako je navedeno u Ustavu SAD-a, trebala primjenjivati samo na pojedince, a ne na korporacije. Vjeruju da će odluka Vrhovnog suda, zapravo, zagaditi američku politiku. Tvrde da ova odluka uvelike olakšava korporacijama i bogatijim pojedincima da iskoriste svoju moć i utjecaj kako bi pomogli da se na vlast stave kandidati koji su suosjećajni s njihovim korporativnim potrebama. Neki tvrde da, ako se financiranje prepusti samo pojedincima, to zadržava jednake uvjete za sve kandidate.