Državne kupnje su bilo koja vrsta aktivnosti kupnje koja se odvija između općinskog, državnog ili državnog tijela. Dok je glavni fokus ovih vrsta kupnji opskrba države robama i uslugama potrebnim za učinkovito poslovanje, ovaj se pristup također može koristiti za poticanje aktivnosti unutar određenog sektora gospodarstva. Time je vlada u mogućnosti minimizirati opću štetu koju bi pad u toj određenoj industriji imao za opću ekonomiju, često sprječavajući gubitak radnih mjesta kako u ciljanoj industriji tako iu industrijama koje ovise o tom cilju.
Korištenje državnih kupnji kao ekonomskog alata temelj je kejnzijanske ekonomije, u kojoj proces stimuliranja potražnje za određenim proizvodima može pomoći u nadoknađivanju niže potražnje potrošača i održati odabrane industrije da funkcioniraju na prihvatljivim razinama dok se ta potražnja ponovno ne poveća. Dugoročno, to ima učinak usporavanja napredovanja gospodarskog pada, što zauzvrat čini razdoblje oporavka kraćim i lakšim za upravljanje.
Strategija korištenja državnih kupnji za stabilizaciju gospodarstva također igra ulogu u onome što je poznato kao Gibsonov paradoks. Zabilježio ga je Keynes u ranim godinama 20. stoljeća, ovaj paradoks drži da trenutne razine veleprodajnih cijena izravno utječu na porast i pad kamatnih stopa. Kada vlada uđe u kupnju proizvoda kao sredstvo za suočavanje s trenutnom ekonomskom krizom, na te veleprodajne cijene utječu stope proširene za državne kupnje. To omogućuje vladi da neizravno utječe na tekuće kamatne stope na bilo koji način za koji se vjeruje da je najkorisniji za opće gospodarstvo.
Državne kupnje mogu biti nešto tako jednostavno kao što je stvaranje širokih ugovora koji omogućuju višestrukim agencijama da dobiju posebne cijene za proizvode poput telekomunikacijskih usluga ili se mogu odnositi na određeni projekt kao što je ugovaranje s graditeljem cesta za asfaltiranje dijela autoceste. U idealnom slučaju, aktivnost kupnje ima dvostruki učinak pozitivnog utjecaja na gospodarstvo, a također daje državi nešto što je potrebno. Također je moguće da vlada kupuje robu i skladišti ih kao sredstvo za poticanje gospodarstva, a zatim ih postepeno prodaje kasnije nakon što se gospodarstvo stabilizira. Točne strategije koje se mogu primijeniti s državnim kupnjama uvelike ovise o svim zakonima koji se koriste za utvrđivanje fiskalne politike za jurisdikciju, raspoloživim resursima za kupnju i očekivanim koristima koje će se izvući iz tih kupnji.