Esencijalne hranjive tvari za biljke su one hranjive tvari koje su biljci potrebne za pravilan rast. Bez tih hranjivih tvari, biljka može umrijeti, možda je zaostajala u rastu ili bez rasta, ili može imati manji prinos od normalnog. Esencijalne biljne hranjive tvari mogu se podijeliti u dvije skupine: mineralne hranjive tvari i nemineralne hranjive tvari. Nemineralne hranjive tvari su one koje se ne nalaze u tlu. Mineralne hranjive tvari, a to su one koje se nalaze u tlu, mogu se povećati gnojivima.
Postoji 16 esencijalnih biljnih hranjivih tvari koje su potrebne da biljka pravilno raste. Tri su od njih dostupna biljci kroz zrak i vodu. Ove tri hranjive tvari su ugljik, vodik i kisik. Biljka koristi ove elemente kako bi se podvrgla fotosintezi, procesu u kojem se zrak, voda i sunčeva svjetlost kombiniraju kako bi stvorili šećere koji su biljci potrebni za preživljavanje. Ugljik i kisik mogu se dobiti iz ugljičnog dioksida, a vodik i kisik mogu se dobiti iz vode.
Osim tri nemineralna esencijalna hranjiva za biljke, biljci je potrebno i 13 mineralnih hranjivih tvari koje se obično nalaze u tlu. Ovih 13 hranjivih tvari obično se dijeli u dvije skupine: mikronutrijenti i makronutrijenti. Mikronutrijenti su potrebni biljci u malim količinama, a makronutrijenti u većim količinama. I mikro i makronutrijenti neophodni su za rast biljaka.
Postoji sedam mikronutrijenata potrebnih biljkama: bor, klor, bakar, željezo, mangan, molibden i cink. Ovi elementi pomažu biljci u fotosintezi, potiču pravilan metabolizam i pomažu biljci da raste pravilno. Osim toga, neki od ovih esencijalnih biljnih hranjivih tvari poboljšavaju okus voća i pomažu u formiranju sjemenki. Mnogo puta mikronutrijenti ne igraju očitu ulogu u rastu biljke. Neki nedostaci mogu se primijetiti samo kada biljka pokazuje određene znakove, uključujući manji prinos, žutilo lišća – ponekad u određenim obrascima – ili usporen rast.
Makronutrijenti su one bitne biljne hranjive tvari koje su biljci potrebne u velikoj količini. Ova skupina mineralnih hraniva može se dalje podijeliti u dvije podskupine: primarne hranjive tvari i sekundarne hranjive tvari, ovisno o tome koliko ih biljka koristi. Primarne hranjive tvari – dušik, fosfor i kalij – često se koriste u tako velikim količinama da u tlu može doći do nedostatka njih. Sekundarni makronutrijenti su kalcij, magnezij i sumpor. Te se hranjive tvari često koriste u manjim količinama od primarnih hranjivih tvari, pa ih tlo obično ne oskudijeva.
Ako tlu nedostaje ovaj ili bilo koji od drugih esencijalnih hranjivih sastojaka, može se nadopuniti mnogim tvarima uključujući gnojiva, kompost i otpad iz dvorišta. Mnoga gnojiva dostupna u trgovinama često će imati tri broja otisnuta na sebi koji odgovaraju količini dušika, fosfora i kalija koje sadrži. Prvi broj uvijek će se odnositi na dušik, drugi na fosfor, a treći na kalij. Važno je istraživati nove biljke kako biste otkrili odgovarajuće razine tih hranjivih tvari koje su potrebne toj biljci.
Korištenje dvorišnog otpada i mrtvog biljnog materijala također može osigurati rastuće biljke s hranjivim tvarima koje su im potrebne, osim ako sami isječci nemaju dovoljno hranjivih tvari. Pri korištenju dvorišnog otpada također treba paziti da na odumrlom biljnom materijalu nema patogena koji bi mogli napasti žive biljke.