Grupe afiniteta odnose se na male grupe aktivista s obično pet do dvadeset članova koji se bore za cilj. Oni su autonomni, što znači da ih nijedna veća organizacija ne kontrolira niti postavlja njihov dnevni red. Svatko zapravo može formirati autonomnu grupu afiniteta sa svojim bliskim prijateljima, članovima obitelji, susjedima ili suradnicima. Mogu se uključiti u aktivnosti koje se nazivaju “izravno djelovanje” koje unapređuju njihova uvjerenja.
Neke od aktivnosti u kojima se grupa afiniteta obično sudjeluje su skupovi, blokade cesta, ulična kazališta, sjedenje na drvetu, ispuštanje transparenta ili glazbeni brojevi na aktivističkim okupljanjima. Oni također mogu poslužiti kao rezerva za veće masovne akcije i druge grupe afiniteta. Neke od ovih grupa također se bave dobrotvornim radom. Primjer je kada liječnici formiraju grupu afiniteta kako bi pomogli hraniti ljude na ulici i brinuti se za njihove medicinske potrebe.
Grupe afiniteta učinkovite su jer su članovi strastveni u svom cilju. A budući da su autonomni, mogu dopustiti da njihova kreativnost raste, a da im to ne diktira formalna organizacija koja kaže što mogu, a što ne. Njihova kreativnost, neovisnost, strast i idealizam pokretačka su snaga unutar grupe afiniteta.
Također se često događa da kreativni i umjetnički ljudi čine grupu afiniteta. Kao takvi, mogu učiniti da se njihov glas čuje i primijeti kada pjevaju o svojoj stvari, izrađuju kreativne plakate i umjetnička djela. Ove vrste radnji pomažu u prenošenju njihove poruke ili postavljanju produkcija koje prikazuju njihove talente i istodobno prenose promišljenu poruku.
Grupe afiniteta su labavo organizirane, bez formalne hijerarhije. Svi članovi tretiraju jedni druge kao sujednake koji se bore za zajednički cilj, slično kao suborci u revolucionarnoj skupini. Ali postoje zajedničke uloge u većini ovih skupina. Članovi mogu preuzeti uloge poput medicinske osobe, pravnog promatrača, medijskog čovjeka, prometnog agenta i “akcionog vilenjaka” ili “promatrača vibracija” – nekoga tko općenito brine o zdravlju svakog člana dajući boce vode, masiranje leđa i bodrenje svih. Drugi članovi mogu pružiti potporu u zatvoru kada netko iz njihove grupe bude uhićen. Zanimljivo je da neki članovi mogu biti čak i “uhapšeni” – oni koji su spremni provesti neko vrijeme u zatvoru ako ih policija pokupi.
Povijesno gledano, grupe afiniteta su nastale u 19. stoljeću u Španjolskoj. Španjolski anarhisti zvani grupos de afinidad bili su možda prve afinitetne grupe ikada. 1960-ih i 1970-ih, slične grupe postale su vrlo popularne tijekom američkog antiratnog pokreta. Kasnije su postali rašireni po fakultetskim kampusima, noseći antiratnu propagandu ili se jednostavno boreći za vjerska, rodna, etnička i prava životinja.