Gubitak od umanjenja vrijednosti je vrsta jednokratnog ili jednokratnog troška koji se unosi u računovodstvene evidencije kao sredstvo za ispravak vrijednosti imovine koja ima precijenjenu knjigovodstvenu vrijednost. Ideja je da se ta knjigovodstvena vrijednost svede na ono što se smatra fer vrijednošću, dopuštajući sve čimbenike koji su prouzročili promjenu vrijednosti te imovine. Iz ove perspektive, gubici od umanjenja vrijednosti mogu se promatrati kao računovodstveni postupci koji pomažu u stvaranju uravnoteženije i točnije procjene stvarne i trenutne vrijednosti bilo koje imovine koju drži tvrtka ili drugi subjekt.
Gubici od umanjenja vrijednosti uključuju stvaranje onoga što je poznato kao otpis umanjenja vrijednosti. To u osnovi znači identificiranje imovine koja trenutno ima knjigovodstvenu vrijednost koja je veća od njihove stvarne vrijednosti. Utvrđivanje je li to slučaj obično uključuje odlučivanje je li ta trenutna knjigovodstvena vrijednost viša od budućih neto novčanih tokova za koje se razumno može očekivati da će biti generirani vlasništvom i korištenjem te imovine. Ako je ta knjigovodstvena vrijednost veća, korištenje gubitaka od umanjenja vrijednosti pomaže da se ta knjigovodstvena vrijednost vrati na razinu koja se smatra realnijom i bližom trenutnoj fer vrijednosti te imovine.
Izračun gubitaka od umanjenja vrijednosti uključuje korištenje prilično pojednostavljene metode. Prvi korak je utvrđivanje fer tržišne vrijednosti uključene imovine. Ti se iznosi zatim oduzimaju od tekuće knjigovodstvene vrijednosti za tu istu imovinu. Ako nema razlike ili je rezultat pozitivan, a ne negativan, tada nema potrebe bilježiti bilo kakvu vrstu gubitka od umanjenja vrijednosti bilo koje od tih sredstava u tom trenutku. Postoji mogućnost potrebe za obračunom gubitaka od umanjenja vrijednosti u budućnosti, na temelju onoga što vlasnik odabere sljedeće učiniti s tom imovinom.
Od tog trenutka vlasnici mogu također htjeti procijeniti namjeravaju li držati i koristiti tu imovinu u budućnosti. Za imovinu koja će se držati i koristiti za generiranje prihoda u budućnosti, važno je projicirati te buduće neto novčane tokove. To će pomoći u određivanju buduće vrijednosti imovine. Ta se buduća vrijednost tada može oduzeti od knjigovodstvene vrijednosti za svako sredstvo. Svi negativni rezultati ukazuju na potrebu usklađivanja knjigovodstvene vrijednosti te imovine, što zauzvrat znači da postoji potreba za evidentiranjem gubitaka od umanjenja vrijednosti.
Razlika između te buduće vrijednosti i knjigovodstvene vrijednosti predstavljat će gubitak u smislu računovodstvenog procesa. Za imovinu koja će se držati čak i uz gubitak, to omogućuje praćenje amortizacije imovine tijekom vremena. Na taj način pomaže vlasniku da odredi razumne prodajne cijene za svaku od imovine, u slučaju da se donese odluka da se bilo koji od tih udjela ponudi na prodaju, i upravlja s gubicima koji proizlaze iz prodaje te imovine za manje od trenutne fer vrijednost.