Halucinogeni su lijekovi koji utječu na središnji živčani sustav, proizvodeći halucinacije koje mogu biti vizualne, osjetilne, slušne, olfaktorne ili taktilne. Dok mnoge droge mogu uzrokovati halucinogene učinke, mnogi ljudi koriste taj izraz posebno za označavanje droga koje se uzimaju namjerno s namjerom da dožive halucinacije. Stoga je lijek poput LSD-a halucinogen, dok antipsihotik poput trifluoperazina koji može izazvati halucinacije nije poznat kao halucinogen.
Ovi psihoaktivni lijekovi djeluju tako što ometaju neurotransmitere u mozgu, šaljući pogrešne i pomiješane poruke. Ovisno o lijeku i dozi, netko može doživjeti razne halucinacije dok se njegov ili njezin mozak pokušava nositi s drogom, koja je često toksin. U nekim slučajevima, halucinogeni zapravo mogu oštetiti mozak, pri čemu je ponovljena upotreba droga poput LSD-a povezana s dugotrajnim učincima poput nasumičnih izobličenja vidnog polja.
Istraživači su skloni razbiti halucinogene u tri osnovne kategorije. Delirijansi su lijekovi koji izazivaju stanje delirija, koje karakterizira zbunjenost, zamagljen vid, stupor, kompulzivno kretanje i stanje nalik snu. Disocijativni lijekovi prekidaju komunikaciju između različitih dijelova mozga, uzrokujući da se ljudi osjećaju odvojeno od sebe i svijeta oko sebe. Psihodelici iz temelja mijenjaju percepciju, izobličujući vidno polje i uzrokujući manifestacije stvari kojih zapravo nema. Neke kulture vjeruju da psihodelici otkrivaju skrivenu prirodu uma.
Neki primjeri psihodelika uključuju: ayahuascu, psilocibin, pejot, meskalin, bufotenin i LSD. Salvia divinorum, muharica i iboga neki su primjeri dobro poznatih disocijativnih sredstava, dok velebilja, kokošinja i mandragora mogu izazvati stanje delirija.
Mnogi prirodni halucinogeni imaju vrlo dugu povijest u kulturama cijelog svijeta. Povijesno gledano, neki šamani i drugi vjerski službenici konzumirali su halucinogene u pokušaju komuniciranja s višom silom ili istraživanja vlastitih umova. Korištenje takvih droga često je bilo strogo kontrolirano, religiozne, a ne rekreativne prirode. Danas se halucinogeni najčešće koriste u rekreacijske svrhe, iako je vjerska uporaba određenih halucinogena poput pejota zaštićena zakonom.
U mnogim je zemljama pristup halucinogenima iznimno ograničen zakonom. Budući da ovi lijekovi nisu učinkoviti u liječenju medicinskih stanja i mogu biti potencijalno opasni, neke su vlade zabranile njihovu proizvodnju, prodaju i posjedovanje. Ljudi koji krše zakone o drogama mogu se naći podvrgnuti strogim kaznama. Budući da neke kulture imaju povijest korištenja psihoaktivnih droga u vjerskoj praksi, osobe u određenim religijama i etničkim skupinama mogu se dodijeliti posebnim iznimkama.