Heparini niske molekularne težine (LMWH) su klasa lijekova koji se koriste za liječenje bolesnika s trombozom ili krvnim ugrušcima, te kao profilaksa za one koji su u opasnosti od tromboze. To su lijekovi za injekcije, koji se obično daju subkutano. Enoksaparin, dalteparin i nadroparin su svi primjeri heparina niske molekularne težine i imaju različita trgovačka imena u različitim zemljama. Dostupni su samo na recept.
Tradicionalno se antikoagulacija postizala korištenjem standardnog heparina, što je zahtijevalo hospitalizaciju i pažljivo praćenje parametara krvi. Kod heparina niske molekularne težine to više nije uvijek potrebno. Izvedeni od standardnog heparina, heparini niske molekularne mase imaju daleko nižu molekularnu težinu od standardnog heparina. To im daje izrazito različita svojstva, uključujući predvidljiv odgovor na dozu koji ne zahtijeva uvijek praćenje.
Tromboze i najčešće duboke venske tromboze (DVT) česte su u općoj praksi. Početno liječenje uključuje uporabu heparina niske molekularne težine, obično u kombinaciji s oralnim antikoagulansom kao što je varfarin. Heparin niske molekularne težine liječi ugrušak i razrjeđuje krv dok se utvrđuje ispravna doza varfarina.
Heparini niske molekularne težine također se koriste profilaktički u bolesnika s visokim rizikom od zgrušavanja. To uključuje one koji su podvrgnuti zamjeni kuka ili koljena i pacijente koji su prikovani za krevet. Koriste se i nakon određenih vrsta srčanih udara te tijekom nekih kardiokirurških zahvata.
Način na koji heparini niske molekularne težine djeluju je njihovo djelovanje na anti-Xa faktor. Zgrušavanje krvi uključuje složenu kaskadu enzima i djelovanja. Oni povećavaju inhibiciju stvaranja i aktivnosti faktora Xa, ključnog igrača u stvaranju ugrušaka, posredovanu antitrombinom III. U nekim slučajevima, anti-Xa će se pratiti, ali to nije rutina.
Lijekovi se daju subkutano, jednom ili dva puta dnevno, a mogu se, uz određene upute i obuku od strane medicinskog stručnjaka, sami davati. Doza ovisi o tome koji lijek u klasi je propisan i prema tome će se razlikovati. O bilo kojem popratnom liječenju, bolestima, trudnoći ili dojenju prije uporabe treba razgovarati s liječnikom jer može doći do interakcija.
Heparini niske molekularne težine mogu povećati rizik od krvarenja i učiniti pacijenta osjetljivijim na modrice. Sve znakove krvarenja, uključujući modrice i crvenu ili crnu katranastu stolicu ili urin, potrebno je odmah prijaviti liječniku. Heparini niske molekularne težine obično se koriste kratkotrajno. Trajanje terapije odredit će liječnik.