O hipnopompijskim halucinacijama se često raspravlja zajedno s hipnogoškim halucinacijama. I jedno i drugo ima veze s halucinacijama koje se javljaju kada ljudi ulaze ili izlaze iz sna. Kad su ljudi tek na rubu sna, mogu doživjeti hipnogoške halucinacije. Ako se osoba sprema probuditi, mogla bi imati hipnopompijsku halucinaciju.
Ono po čemu se hipnogoške i hipnopompijske halucinacije razlikuju od snova je to što im obično nedostaje priča. Štoviše, halucinacije mogu varirati. Ljudi mogu doživjeti fizički osjećaj, miris, zvuk ili vrlo često sliku ili prizor.
Slika može biti jednostavna crta, točka, uzorak ili može biti puna osoba, životinja ili neka druga. Važno je dodati da što god doživjeli, percepcija nečega što nema može se osjećati vrlo stvarno. Hipnopompijske halucinacije mogu natjerati ljude da izlete iz kreveta, a zatim se osjećaju vrlo dezorijentiranima ili ponekad stvaraju osjećaj da je osoba paralizirana i da se ne može pomaknuti.
Hipnogoške i hipnopompijske halucinacije karakterizira njihova “stvarnost”. Također imaju tendenciju ometanja sna. Iako mogu sugerirati da osoba ima poremećaj spavanja, halucinacije nemaju puno za reći o zdravom razumu osobe koja ih ima.
U većini slučajeva ovi oblici halucinacija povezani su s drugim poremećajima spavanja, a često posebno s nemogućnošću spavanja. Ovo nije uvijek slučaj. Zanimljivo istraživanje provedeno u posljednjem desetljeću 20. stoljeća prikupilo je podatke od brojnih ljudi kako bi usporedilo koliko često su ljudi prijavili hipnogoške i hipnopompičke halucinacije. Podaci od gotovo 5000 ispitanika pokazali su da je dosta ljudi imalo barem jednu incidenciju bilo kojeg od ovih poremećaja spavanja ili budnosti.
Kako je objavljeno u British Journal of Psychiatry, više od 12% ispitanih ljudi doživjelo je hipnopompijske halucinacije, a blizu 40% ih je imalo halucinacije kada su zaspali noću. Zaključak koji se može izvući iz studije je da su od dvije vrste halucinacija jasno da su hipnogoški osjećaji češći. Još jedna sugestija autora studije bila je da će se halucinacije koje se javljaju neposredno prije buđenja vjerojatnije dogoditi ako ljudi imaju poremećaj spavanja.
Ovaj posljednji zaključak je možda važan jer česte epizode hipnopompijskih halucinacija mogu ukazivati na loš san ili poremećaje spavanja koji bi se mogli popraviti. Ipak, ljudi se definitivno mogu bojati razgovora o ovom pitanju s liječnikom jer bi mogli vjerovati da će ih liječnik iskosa pogledati. Kao što je već spomenuto, niti jedna od ovih vrsta halucinacija ne ukazuje na mentalnu nestabilnost, a postoji mnogo medicinske literature koja to potvrđuje. S druge strane, takve halucinacije doista mogu ukazivati na loše navike spavanja, a to može biti opasno po zdravlje na više razina.