Hipoteke za kupnju su stambeni zajmovi za kupnju koje ulagači obično koriste za kupnju stambene imovine. Zajmodavci u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK) najčešće koriste ovu vrstu hipoteke, ali slične hipoteke za ulaganje u nekretnine dostupne su i u drugim zemljama. Zajmodavci zahtijevaju veće predujmice za hipoteke kupnje za davanje u najam od kredita osiguranih na primarnim stambenim objektima, jer je vjerojatnije da će zajmoprimci ne platiti zajmove nego za hipoteke vezane uz njihov primarni dom.
U Ujedinjenom Kraljevstvu zajmodavci obično odobravaju podnositelje zahtjeva za kredit za hipoteke temeljeći odobreni iznos zajma na višestrukoj plaći zajmoprimca. Zajmodavci omogućuju ljudima da kupe kuće koje koštaju do tri puta više od njihove godišnje plaće. Osiguravatelji koji procjenjuju zahtjeve za hipoteke za kupnju i iznajmljivanje također uzimaju u obzir iznos prihoda od najma koji zajmoprimac očekuje da će primiti. Predviđeni prihod od najma mora biti veći od mjesečnog iznosa hipoteke kako bi zajmoprimac imao višak sredstava na raspolaganju za redovita plaćanja ako postoje mjeseci u kojima se ne prima prihod od najma.
Hipoteke za kupnju dostupne su kao zajmovi s fiksnom ili podesivom stopom. Fiksni zajmovi općenito se amortiziraju tijekom 20 ili 30 godina, a plaćanja zajmoprimca primjenjuju se na glavnicu i kamatu. Hipoteke s prilagodljivom kamatnom stopom često zahtijevaju isplatu samo kamata, a stope se mogu mijenjati na mjesečnoj ili godišnjoj bazi. Ljudi obično uzimaju hipoteke za kupnju ako cijene kuće rastu, a očekuju da će ostvariti profit konačnom prodajom kuće.
Povijesno gledano, zajmodavci u Ujedinjenom Kraljevstvu bili su oprezni u pogledu financiranja investicijskih nekretnina jer su prava iznajmljivača značila da je često bilo potrebno dulje vrijeme da stanodavac izbaci iznajmljivača koji nije platio najam. Zakon o stanovanju iz 1988. godine i njegove izmjene i dopune iz 1997. godine nalagale su da se većina stambenih najmova klasificira kao ugovori o najmu s osiguranim kratkim zakupom. Prema ovim ugovorima, najmodavci mogu deložirati iznajmljivače koji kasne osam tjedana s plaćanjem stanarine. To znači da je manja vjerojatnost da će najmodavci imati produžena razdoblja kada prihod od najma ne primaju.
Zajmodavac ima pravo ovrhe na nekretnini kupljenoj hipotekom za davanje u najam ako zajmoprimac ne izvrši plaćanja. Nakon ovrhe na kuću, zajmodavac može prodati nekretninu na dražbi ili privatnom prodajom, a prikupljena sredstva upotrijebiti za podmirenje nepodmirenih poreza, troškova osiguranja i stanja kredita. Zbog rizika neispunjavanja obveza zajmoprimca, većina zajmodavaca nerado nudi hipoteke za kupnju za davanje u najam na mjestima gdje je cijena kuće smanjena jer iznos zajma može premašiti iznos hipoteke ako zajmoprimac ne ispuni obveze.