Suknje s karikama su vrsta ženskog donjeg rublja, srodna krinolini, koja je sredinom 19. stoljeća uživala u kratkom razdoblju visoke mode. Oboje je kasnije zamijenila užurbanost, jer je ženska moda počela ustupati mjesto praktičnijim odjevnim predmetima. Suknju s obručem nosile su u svečanim prilikama modne žene iz više klase, a ne bi se pojavila na radnicama i ženama iz niže klase. Navigacija u suknji s obručem je izazovna, kao što će vas obavijestiti bilo koji povijesni rekonstruktor, a nošenje jedne je zahtijevalo određenu obuku.
Suknja s obručem izrađena je od širokog zvona od čvrstog materijala s ušivenim omotima na više točaka duž duljine suknje. Kućišta drže materijale za ukrućenje kao što su kitova kost, metal, uže i upletena tkanina. To uzrokuje da suknja s obručem ukočeno strši van iz tijela nositelja. Kada se haljine nose preko suknji s karikama, one poprimaju zvonast oblik suknji s karikama. Time donji dio tijela nositelja daje izgled velikog trokuta, a u jednom trenutku bio je vrlo moderan, iako nepraktičan.
Za žene iz 19. stoljeća suknje s karikama zapravo su predstavljale ogroman napredak u donjem rublju. Prije su žene morale nositi višeslojne teške podsuknje kako bi postigle puni oblik zvona koji su stvarale suknje s karikama. Uz suknje s karikama, ženi su bile potrebne samo dvije podsuknje, sama suknja s karikama i haljina. Prva podsuknja bila je vitka, a ne puna, i nosila se ispod suknje s karikama radi skromnosti. Druga podsuknja nosila se preko suknje s karikama kako bi se izgladile njezine linije, tako da haljina nije izgledala skupljeno ili kvrgavo. Sve u svemu, žena bi i dalje nosila znatnu količinu tkanine, zahvaljujući ogromnim lepršavim suknjama koje su bile tako popularne među višim slojevima.
U Sjedinjenim Državama suknje s obručima najčešće se povezuju s modom iz građanskog rata, a često se pojavljuju na povijesnim balovima i događajima koji obilježavaju ovo razdoblje američke povijesti. Pune suknje zapravo su predstavljale ozbiljne opasnosti za nositelja. Ženama u suknjama s obručima bilo bi teško sjediti a da se ne izlože, a suknje je trebalo i podignuti kako bi se izbjegle lokve i prljavština na cestama. Što je još važnije, suknja s obručem mogla bi se zapeti za vrata ili komad strojeva ili bi se mogla zapaliti. Medicinskim sestrama su bile izričito zabranjene suknje s obručima, jer bi im suknje onemogućavale nošenje pacijenata. Mnoge su žene sa zadovoljstvom dočekale vitkiji stil vreve.