Javne financije dio su područja ekonomije, a prvenstveno se bave aktivnostima koje uključuju državu i kako ona raspoređuje sredstva i troši novac. Uži pojam za ovu vrstu financijskog studija bile bi državne financije, a širi pojam javna ekonomija. Ljudima koji studiraju javne financije važno je kako se resursi stječu i koriste te koliko je gospodarstvo stabilno na makroekonomskoj razini. Ova grana ekonomije više se usredotočuje na odgovarajuću ulogu vlade u društvu. Teorija je da vlada ne bi bila potrebna kada bi privatno poduzeće sve pravedno dodijelilo svima.
To se ne događa, pa je država potrebna da osigura da ljudi koji nemaju novca mogu dobiti osnovne usluge kao što su hrana i medicinska njega. To se postiže oporezivanje svih kako bi se prikupljeni novac mogao raspodijeliti kroz vladine programe za potrebite. Ljudi koji imaju vrlo malo na kraju plaćaju vrlo mali porez, a ljudi koji imaju više plaćaju više. Drugi način na koji vlada upravlja javnim financijama je posuđivanje novca, čime se osigurava više novca za trošenje. Državne obveznice su jedan od načina na koji vladajuće tijelo stvara nešto vrijedno za posuđivanje.
Kada se ljudi usredotoče na svoje osobne financijske ciljeve kupnjom državnih obveznica, novac koji plaćaju za njihovo stjecanje je, u biti, zajam državi. Vlada zatim koristi taj novac, zajedno s prikupljanjem poreza i drugim izvorima prihoda, za financiranje određenih projekata i upravljanje programima koji su osmišljeni da pomognu ljudima i tvrtkama koje se bore. Javne financije također nastoje držati vladu odgovornom za način na koji prikuplja novac i kako ga odluči potrošiti nakon što se prikupi. Način na koji državni subjekt rukuje svojim novcem općenito je vrlo kompliciran i često dovodi do toga da su neki sektori javnosti uznemireni zbog praksi koje se čine vrlo neučinkovitima.
Za razliku od korporativnih financija, koje su relativno suhe u načinu na koji se rukuje novcem, javne financije uključuju preraspodjelu dohotka koja se u nekim zemljama rješava daleko drugačije nego u drugim. Sjedinjene Države, na primjer, nemaju neke od većih socijalnih programa, kao što je javno zdravstvo, koje imaju mnoge europske nacije. To izaziva pozitivne i negativne reakcije šire javnosti i može dovesti do toga da se neki ljudi osjećaju nesigurno i upitaju kako se zapravo troše njihovi porezni dolari.